Srpski akademik i pjesnik Matija Bećković rođen je na današnji dan 1939. godine u Senti.
Osnovnu školu završio je u selu Velje Duboko, Gimnaziju u Kolašinu i Slavonskom Brodu, a višu gimnaziju sa maturom u Valjevu.
Školske 1959/60. godine upisao je Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu na grupi jugoslovenska i opšta književnost.
U šestom razredu valjevske gimnazije osvojio je prvo mjesto na Literarnom konkursu, a prvu pjesmu "Preludium" štampao je kao gimnazijalac 1957. godine u "Mladoj kulturi".
Prvu knjigu, posvećenu svojoj životnoj ljubavi Veri Pavladoljskoj, koja i nosi naslov sa njenim imenom objavio je 1962. godine. Poema je doživjela izuzetan uspjeh, a sljedeće 1963. primljen je u Udruženje književnika Srbije u Beogradu.
Bećkovićevi prozni i poetski tekstovi priređivani su za pozorište i izvođeni na brojnim scenama.
Prepoznatljivi dio Bećkovićevog pjesničkog djela je i poema "Kad dođeš u bilo koji grad", kao i knjiga "Kosovo - najskuplja srpska reč".
Za svoje pjesništvo Bećković je, između ostalih, dobio nagrade: "Milan Rakić", Oktobarsku, Sedmojulsku, Zmajevu, Disovo proleće, Belovodsku rozetu, Zlatni krst kneza Lazara, Ravnogorsku, "Stefan Mitrov Ljubiša", Veliku Bazjašku povelju, Nagradu Vukove zadužbine, Njegoševu nagradu za književnost, Žičku hrisovulju, te nagradu "Drainac", "Desanka Maksimović", "Duško Trufunović"...
Za poemu "Ćeraćemo se još" dobio je nagrade "Tipar", "Zlatni bestseler", "Jovan Dučić" i "Laza Kostić".
Za dopisnog člana SANU izabran je 1983. godine, a za redovnog 1991. godine. Pristupna akademska besjeda "Bogojavljenje" pročitana je na svečanom skupu 12. maja 1992.
