Francuski pisac i jedan od najznačajnijih predstavnika evropskog realizma, Onore de Balzak /1799–1850/, autor čuvenog književnog ciklusa „Ljudska komedija“, preminuo je na današnji dan 1850. godine.

U svojim djelima Balzak je stvorio bogatu galeriju likova iz različitih društvenih slojeva, prikazujući njihove različite temperamente, karaktere i životne sudbine. Njihove postupke pokreću brojne i često suprotstavljene pobude – od želje za novcem i moći, preko ljubavi i idealizma, do slijepih strasti, pohlepe i brutalne eksploatacije.

Romani pod zajedničkim nazivom "Ljudska komedija" imaju vrijednost socioloških studija i duboka su kritika francuskog društva.

Među njegovim romanima su: "Evgenija Grande", "Čiča Gorio", "Gopsek", "Izgubljene iluzije", "Seljaci", "Rođaka Beta", "Golicave priče" i "Šuani".

Balzak je najbolje je pisao kada je morao da vraća nagomilane dugove lihvarima, što je, po pravilu, uvijek bilo u "posljednji čas".

Mnogi smatraju da mu je glave došla kafa, koju je konzumirao u neograničenim količinama tokom pisanja kako bi ostao budan.

Veliki pisac volio je novac i slavu - i to je, prema sopstvenom priznanju, bio njegov osnovni motiv za pisanje.

Bavio se temama za koje je vjerovao da su popularne i da će interesovati čitaoce.

Često je pisao i po 16 časova dnevno, uz svijeću, ne bi li što prije objavio svoje djelo.

Nije posvećivao naročitu pažnju frazama, slikama i nijansama stilskog savršenstva.
Izražavao se često poput najbanalnijih pisaca takozvane narodne literature.

Zbog toga, jedan broj njegovih knjiga i pripovjedaka ostavlja utisak nedovršenosti i neurednosti, ima grešaka u tekstu, a pojedini dijelovi su površni ili nedovršeni.

Ipak, Balzak je jedan od najvećih pripovjedača svih vremena, a mnogi književni kritičari stavljaju ga rame uz rame sa Lavom Nikolajevičem Tolstojom, Fjodorom Mihailovičem Dostojevskim i Čarlsom Dikensom.