Zato je, kaže ona, sama krojila i šila, ukrasila rubove ručno rađenim crnim gajtanom, kako se to radilo i ranije, te počela da veze na bočno umetnutim dijelovima prema originalnoj šari sa stare nošnje, koju je dobila od jedne sokolačke porodice.

- To se radi posebnim vezom specifičnim za ukrašavanje zubuna, poznatim kao lančanac, a potom preplitanjem niti pamučnih kobnaca u više boja i nijansi da bi ta ornamentika bila `starinska`, kao prije više decenija - objašnjava Nada.

Ona navodi da vezena ornamentika na ovom dijelu zubuna predstavlja kandilo - simbol svjetlosti, života i molitve, što dočarava svijetlim bojama konca u više nijansi.

Tošićeva podsjeća da su se ovim poslom nekada bavile terzije jer je potrebna posebna vještina veza za zubune, koji su bili svečana nošnja.

Ona se ponosi time što čuva od zaborava tradiciju izrade narodne nošnje i spremna je da vještinu prenese na mlađe generacije ukoliko za to pokažu volju, a želi da isporoba i izradu narodnih nošnji iz drugih krajeva.

Foto: srna.rs

Od malih nogu, priča Nada, uz majku i baku, bavila se svim vidovima ženskih ručnih radova, ali joj u posljednjih dvadesetak godina posebno zadovoljstvo pričinjava izrada elemenata narodnih nošnji, što nije lak posao jer treba znati krojiti, šiti, dobro poznavati sve vrste veza, te imati strpljenja i dara za ukrašavanje.

Uglavnom, ona radi po podne, nakon povratka sa posla i kada završi sve obaveze po kući.

- Sve ovo radim iz ličnog zadovoljstva i prosto utonem u svoj svijet veza, koji je za mene duševni raj, pa nekada znam i zoru dočekati sa iglom u ruci i vezom - ističe Tošićeva.

Njene narodne nošnje ili neki odjevni predmeti našli su kupce kako širom Republike Srpske tako i u Njemačkoj, Švedskoj i Kanadi, a raduju im se uglavnom, kaže ona, ljudi iz ovih krajeva koji su otišli u bijeli svijet.

Tošićeva ističe da u ovom poslu nema velike zarade jer je potrebno mnogo vremena za izradu što originalnije nošnje romanijskog kraja, ali je i dalje, kako kaže, "vodi klica zametnuta davno u njenoj duši da rukama stvori sve što očima vidi".

Nada se često sjeti izreke svog strica: "Pod iglom lada nema", što znači da u tom poslu nema odmora niti velike zarade.

U njenim rukama nastali su brojni zubuni i ječerme, džemadani /muški prsluci na preklop ukrašeni gajtanima i srmom/, muški i ženski pojasevi - tkanice, košulje i košuljci sa i bez veza, te široke crne i bijele suknje.

Tošićeva je radila i kecelje-pregače, crne vunene čarape ukrašene pokrsticom, gete, muške pantalone rajtozne i poznate šarene rukavice pletene od vune u više boja, koji su oličenje narodne nošnje romanijskog kraja.