Kada Marinko Balčaković 9. februara ode u zasluženu penziju, Šumsko gazdinstvo (ŠG) “Sjemeć”, odnosno njegova radna jedinica “Devetak”, ostaće bez jednog od najboljih radnika i godinama najproduktivnijih sjekača.

Marinko svoju aktivnu radnu karijeru završava u dobrom zdravlju sa 65 godina starosti i sa 51 godinom staža osiguranja.

Od toga je 18 godina odrađeno na poslovima konobara u kafanama na Borikama. Tu su i četiri godine rada kao grafičar u rogatičkom preduzeću “Mićo Sokolović”, učešće u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, kao borac prve kategorije te više od dvije decenije u “Sjemeću”.

Kako kaže, žao mu je što nije cijeli radni vijek proveo sa motornom pilom i u društvu sjekača i šumara, stoljetnih smrča omorika, borova, jela, hrastova, bukava i drugog šumskog rastinja.

Ipak sa njom se neće rastati odlaskom u penziju, jer planira i dalje druženje sa motornom pilom kroz sječu drva komšijama i ostalim koji se u Rogatici griju na drva, što je i do sada radio u slobodno vrijeme.

- Sada kada odlazim u penziju volio bih da sam se družio i radio sa legendama među sjekačima, kakvi su, kako se o njima priča, bili pokojni Danilo Racković, Slavko Marijanović i neki drugi sa kojim se svojevremeno “Sjemeć” ponosio, jer su ostvarivali vrhunske radne rezultate i  donosili medalje sa raznih takmičenja sjekača bivšeg “Šipada” i Radne organizacije “Romanija” – rekao je Marinko, koji je bez imalo iskustva na poslovima sjekača došao u “Sjemeć” 2001. godine.

Ozbiljnim radom i nesebičnim zalaganjem vrlo brzo se uklopio u za njega do tada tajne novog zanimljivog posla.

- U ovom poslu nema mnogo tajni, ali ima dosta težine i opasnosti. Ja sam to shvatio prvog dana kada sam uzeo motorku u ruke. Trudio sam se da poštujem savjete iskusnijih, primjenjujem mjere zaštite na radu i da naučim da naoštrim motorku od koje rad u šumi puno zavisi. U tome sam se brzo našao i rezultati su se iz dana u dan osjećali na mom dnevnom radnom učinku i, bogami, i na mojoj zaradi, koji su dostizali i do 50 odsto više od nekih mojih, pa i iskusnijih, radnih kolega - govori Marinko.

Dodaje da je imao sreću da uglavnom ima dobrog i vrijednog pomoćnika na sjekiri, koji ga je vrijedno pratio i podržavao njegov način i odnos prema radu. Iza toga su dolazili i rezultati.

- Naš godišnji, i u najtežim uslovima i terenima ostvaren učinak, bio je u prosjeku oko 3.000 kubnih metara odsječene drvne mase i uglavnom skoro duplo veći od utvrđene norme i drugih grupa koje čine motorista sjekač i pratilac sa sjekirom. Ponosni smo na 2019. godinu, kada smo odsjekli i predali 6.000, a u tek minuloj godini 4.655 kubika. Podbacili smo zbog lošeg vremena u januaru i februaru, kada smo sjekli po 320, odnosno 390 kubika, ali zato u julu smo odsjekli 555 kubika, u septembru 490 i decembru 400, pri čemu je dobar prilog dao i moj novi pratilac sa sjekirom Branimir Sokolović - ponosno ističe Marinko.

Kaže da su vrhunske rezultate postizali po onoj narodnoj: “Tiha voda brege valja.”

- Samo smo racionalno koristili radno vrijeme od osam do 15 sati. Odmor smo koristili za doručak i da bar malo ruke odmorimo. Ne pijemo alkohol i na drugi način ne traćimo radno vrijeme pa smo, na primjer, u decembru 2022. odsjekli i predali 870 kubnih metara trupaca - naglašava Marinko.

Ispraćaj

Upravnik Radne jedinice “Devetak” Stefan Lazić kaže da će ovih dana ispratiti Marinka u zasluženu penziju.

- Želimo mu dobro zdravlje i da dugo prima penziju, a mi znamo da će nam puno nedostajati, posebno njegov radni učinak - rekao je Lazić.

Sreten Mitrović