"Sve je danas lako dostupno, otvoreno, a ljudi i dalje dozvoljavaju da budu jahani", govorio je Nebojša Glogovac u jednom od posljednjih intervjua.

"Biti il‘ ne biti u našem čitanju i postavci je: biti je raditi, boriti se, djelovati protiv nepravde, protiv sistema koji melje ili ne biti, to jest savijati kičmu, pristajati, živjeti dosadan život, kao hrčak beskonačno vrtiti točak dok piramide raste".

"Život je kao olovka, svakog dana je sve kraći. Potrudite se da nešto lijepo nacrtate dok ga još ima".

Od čega je satkana ljudska duša?

"Duša je sve ono što nas vuče ka ljubavi, idealima, dobroti, čovekoljublju, empatiji. Ljudska duša je neka promisao, kosmička sila u nama koja nas čini bližim Bogu i razlikuje nas od životinja i čini nas višim bićima."

Da li ste se ikada osjetili bespomoćno?

"Kako da ne? To su faze kada misliš da je teško dalje i da nemaš snage, ali iz toga se čovek diže. Tu se i vidi ljudska snaga, jer “na muci se poznaju junaci”. Bespomoćnost nas čini jačim, jer tad iz sebe izvlačiš sve sile da se uzdigneš i nastaviš dalje."

Rađa li se čovjek sa empatijom?

"Verujem da se rađa, jer to je nasušna ljudska potreba. Ali, ukoliko životne okolnosti, roditeljski dom ne pružaju podršku čovekoljublju, onda mlado ljudsko biće počinje to osećanje da transformiše u bes, mržnju, ili samoljublje. Djeca koja nisu mažena, nemaju zagrljaja i ljubavi mnogo više pate i veće psihičke posledice imaju nego djeca koja imaju malo hrane i odrastaju u siromašnim okolnostima.

Čini se da su moralne vrijednosti (čast, poštenje, dostojanstvo, ponos, ljudskost…) skrajnute negdje?

"Utisak je da je današnji svet totalno komercijalizovan i da je neka spoljna ljuštura najvažnija. Vrednosti koje su neisplative i koje ne mogu novcem da se kupe su sklonjene. Novac je postao kompletna logika ljudskog ponašanja i delovanja, što je strašno. S druge strane, ostaje potreba za vrednostima, ali taj raskorak, bojim se da će negde duboko da boli ljude i da zbog toga dolazi do gomile nesuglasica i problema. Da li sputavate osjećanja ili ih pokažete baš onako kako osjetite?

"Nemoguće je uvek pokazati osećanja u punom intenzitetu kao što je nemoguće govoriti samo istinu, jer bi to bio vrlo brz put ka ludilu ili izgnanstvu. Kada bih odlučio da budem isključivo duhovno biće i da se osamim u nekom manastiru tada bih mogao mnogo lakše da govorim stalno istinu. Ali, i takva istina mora da se prilagodi nekome, jer da bi vas razumeo morate mu to reći na način koji on može da prihvati, tako da sve to ima gomilu nijansi.

Da li se čovjek sa godinama više vraća korjenima?

"Ja sam Hercegovac sto posto, majka je iz Nevesinja od Samardžija, baba od Vasiljevića, Glogovci iz Dramiševa kod Nevesinja. Rodio sam se u Trebinju, živio tamo šest godina i u mom poreklu nema mrlje. Zato ako nemaš to u sebi nemaš gde ni da se vraćaš. Što smo stariji, prosto imamo više mogućnosti za to. Od 20-te do 40-te ustanovljavaš se kao čovjek. To je period sticanja, formiranja porodice, stvaranja poroda. Nakon toga se javlja potreba za izvorom i kad god mogu sa radošću idem u Hercegovinu.

Koje ciljeve ste zacrtali?

"Ne pravim dugoročne planove. Sa mladim i izuzetnim rediteljem Igorom Vukom Torbicom radimo predstavu “Razbijeni krčag” po drami Hajnriha fon Klajsta i premijera bi trebalo da bude krajem januara. Jako je zanimljivo, duhovito, lucidno.

Kakva bi trebalo da bude idealna žena?

"Kako ja nisam idealan, ne očekujem ni savršenu ženu, niti to postoji. Dobra je ona koja se uklapa u tvoje prednosti i mane, kada jedno drugo popunjavate i dopunjavate i kao planinari jedno drugo vučete uz uže i pravite zajednicu od ta dva krnja objekta, kakvi smo mi ljudi. Svako od nas je pomalo krnji, ponegde mnogo jak, ponegde slab i prihvatiti jedno drugo sa svim manama i vrlinama može da bude blizu idealnog.

Rekli ste da svaki čovjek ima Hamleta u sebi?

"Svaki čovjek koji se usudi da misli"!

Sljedstveno tome, biti ili ne biti...

"Biti tj. misliti svojom glavom ili ne biti tj. dozvoliti da drugi misle umesto tebe i bezuslovno to prihvatati. Sistem uvek, i u Šekspirovo vreme, i pre njega, i posle njega... on uvek manipuliše pojedincima, pravi pritisak. Samo je ranije, rekao bih, to bivalo zakamuflirano. Danas je potpuno ogoljeno i opet funkcioniše, gotovo nepogrešivo. Neverovatno"!

Šta je biti ili ne biti današnjeg vremena?

"Djelovati ili ne djelovati; buniti se, boriti se za svoja prava, razotkrivati prevare, ne pristajati na sistem... ili obrnuto, tj. ne biti".

"Konstantan višak napora glumcima ugrožava zdravlje"

"Od jurnjave za novcem da bi poplaćali kredite, mi zaboravljamo na djecu, na dušu, na ljubav. Mislim da je to pogubno, jer napredak ljudske vrste ne predstavljaju kola koja idu brže i tone informacija kojima smo zatrpani. Ovaj film (Ustav Republike Hrvatske) nam pokazuje kako da se odupremo tom besmislu koje je zahvatilo čitav svet", govorio glumac Nebojša Glogovac za Tanjug krajem 2016. godine.