U klisuri rijeke Moravice, na nadmorskoj visini od 660 metara i na strmoj stijeni nalazi se jedna od najmanjih crkvica u Srbiji.

Do ove svetinje, sa koje se kao na dlanu vidi pola zapadne Srbije vodi samo jedna uska i kamenita staza. I pored toga, crkvu Svetog Ilije na Gradini godišnje posjeti nekoliko hiljada vjernika.

Postoji već nekoliko vijekova i za vrijeme turske vladavine predstavljala je jedino mjesto u tom kraju na kom se čuvalo srpstvo i vjera u Boga.

- Srbija je robovala pod Turcima pet vijekova, a za sve to vrijeme naš narod je uspio da sačuva hrišćanstvo upravo moleći se u nepristupačnim crkvama, koje su odolijevale neprijateljskoj ruci. Često se dešavalo da hajduci pred naletima Turaka, na rukama i konjima prenesu ostatke crkve sa jednog na drugo brdo i upravo zahvaljujući njihovoj snalažljivosti očuvana je vjera - izjavila je etnolog Snežana Ašanin za RINU.

Crkvica Svetog Ilije malih je dimenzija, zidovi su okrečeni u bijelo, a na krovu koji je napravljen od tesanog kamena i dalje na mjestu stoji nakrivljeni krst, uprkos svim vjetrovima i gromovima. U unutrašnjost vode masivna hrastova vrata, a u ovu duhovnu kuću u isto vrijeme mogu ući samo dva vjernika jer mjesta više nema.

- To što je ova crkva izuzetno mala, ne umanjuje njenu vrijednost. Njena simbolika i značaj su izuzetno veliki i isti kao što ga imaju veće religijske građevine. Ljudi su se tu molili Bogu za zdravlje i sreću svojih porodica u izuzetno teškim uslovima - naglasila je Snežana.

U njoj se tri puta godišnje održava bogosluženje na Bijele poklade, Ilindan i Uskrsavanje kralja Krstitelja. Kada se strmom stazom stigne do svetinje, vjernici bi trebalo tri puta da obiđu oko crkve, a prema narodnim vjerovanjima onaj ko je grešan ne bi trebalo da se upusti u ovu avanturu, jer može pasti u ponor.

U samom podnožju crkvice nalazi se arheološka iskopina Kula Gradina koja datira još iz 13. vijeka, a predstavljala je i vojno utvrđenje jer zbog svog geografskog položaja nije bila lak plijen neprijatelju.