Femicid je postao jedan od najtežih i najrasprostranjenijih oblika nasilja u BiH i, prema dostupnim policijskim podacima, 41 žena je ubijena u posljednje tri godine. Crne policijske statistike govore da su žrtve u najvećem broju slučajeva žene koje su godinama živjele u porodičnom ili partnerskom nasilju, koje je često bilo prijavljivano nadležnim institucijama, ali bez adekvatne reakcije.

Prema podacima Agencije za ravnopravnost polova BiH, od 1. januara 2023. do 31. decembra 2024. u BiH je ubijeno 35 žena. Od toga je u FBiH zabilježeno 31 ubistvo, dok su u Republici Srpskoj evidentirana četiri slučaja. Najveći broj slučajeva zabilježen je na području Tuzlanskog kantona i Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo, gdje su imali po osam slučajeva. Ono što je zabrinjavajuće - tokom prošle godine ubijeno je još šest pripadnica ljepšeg i nježnijeg pola. Policijski podaci otkrivaju da je od ukupnog broja ubijenih žena, njih 17 bilo u partnerskom odnosu sa počiniocem, što dodatno potvrđuje da je intimni partner najčešći izvršilac femicida.

POSLjEDNjI ČIN

Prema riječima stručnjaka, femicid je u pravilu posljednji čin dugotrajnog nasilja koje počinje psihičkim pritiskom, nastavlja se prijetnjama i kontrolom, prelazi u fizičko zlostavljanje i traje mjesecima, godinama, pa i decenijama.

Naučnici i istraživači koji se godinama bave ovim fenomenom u brojnim studijama zaključili su da femicid nije "nesrećan događaj", već krajnji rezultat društva u kojem žene još nemaju jednaku sigurnost i zaštitu kao muškarci.

Studije iz BiH, regiona i svijeta ukazuju da se uzroci femicida najčešće nalaze u patrijarhalnom vaspitanju, gdje se muškarcima implicitno daje pravo da "kontrolišu" ženu, u rodnim stereotipima prema kojima je žena "dužna" da ostane u nasilnom odnosu, ali i u patološkoj ljubomori koja vremenom prelazi u prijetnje i izolaciju. Prema riječima sociologa Vladimira Vasića, u našem društvu imamo problem pogrešnog i devijantnog shvatanja tradicionalne porodice.

- Tradicionalna porodica ne znači da muškarac ima autoritet i vlast nad svojom ženom. Tradicionalna porodica znači da muškarac jeste glava porodice, ali glava porodice ne znači da je njegova žena njegovo vlasništvo - pojasnio je Vasić dodajući da kod nas još imamo bračne odnose u kojima se žena tretira kao neki predmet u toj porodici.

STRAH OD JAVNOSTI

Kako ističu psiholozi i sociolozi, o femicidu se najčešće govori tek kada se dogodi tragedija i kada naslovnice ispune krvavi detalji, dok brojna istraživanja pokazuju da femicid gotovo nikada ne dolazi iznenada. Tako da, dok se nešto ne desi, skoro pa niko ne obraća dovoljno pažnje na ovaj problem. Vasić je istakao da je jedan od ključnih problema zbog čega imamo sve više femicida to što žene često, usljed straha ili socijalne i ekonomske zavisnosti, ne prijavljuju nasilje.

Imamo česte slučajeve da žene, kada se i prijavi nasilje i kada krene sudski proces, odustaju u tim ključnim momentima. Imamo problem, dakle, te ekonomske nestabilnosti žena - rekao je Vasić.

Istakao je da društvo u BiH, kada su u pitanju nasilje i zločini nad ženama, više energije posvećuje terminološkim određenjima i rodnoj senzibilnosti zločina, nego što se bavi suštinom.

- Ako se već desi zločin, a dešavalo ih se mnogo i previše, on se mora nazivati pravim imenom i kažnjavati efikasno i energično. Nažalost, kaznena politika i procesuiranje ubistava žena su neefikasni i loši.  Imamo slučajeva da po nekoliko godina traju sudski procesi i to je užasan problem, jer sama svrha kažnjavanja gubi se u tome. Sudovi moraju da budu efikasniji i rigorozniji - tvrdi Vasić.

UČESTALA POJAVA

Kako naglašavaju mnogi stručnjaci, kombinacija ćutanja žrtve i spore ili neadekvatne reakcije sistema često dovodi do najtragičnijeg ishoda.

Organizacija za evropsku saradnju i bezbjednost (OSCE) je još 2018. godine sprovela obimnu studiju u BiH na uzorku od 2.321 žene iz cijele zemlje koja je pokazala da žene trpe visok stepen fizičkog, seksualnog i psihološkog nasilja nad njima.

Rezultati su jasno potvrdili da nasilje nad ženama nije marginalni problem, već strukturalna i široko rasprostranjena pojava.

Vasić smatra da u našem društvu imamo i loš odnos i tretman prema onim ženama koje se odluče da ne trpe više nasilje i da sve prijave policiji.

- Često postoji neprofesionalan odnos ljudi prema takvima jer, budimo realni, imamo slučajeva da pojedina službena lica omalovažavaju ženu u tom smislu što joj kada prijavi nasilje kažu: "Nije to ništa, pa vi ste se posvađali" - kazao je Vasić navodeći da, kada se na to sve doda strah i nestabilnost žrtava nasilja, dobijemo obeshrabrenu ženu.

BRUTALNI ZLOČINI

Jedan od najdrastičnijih primjera institucionalnog neuspjeha zabilježen je u Sarajevu u novembru 2024. godine, gdje je Anel Bećirović, uprkos zabrani prilaska, ubio suprugu Emiru Maslan. On je ušao u stan sa pištoljem i usmrtio je pred njihovim četvorogodišnjim djetetom. Kantonalni sud u Sarajevu ga je u januaru ove godine osudio na 20 godina zatvora.

Sličan obrazac viđen je lani u Mostaru, godinu nakon pomenutog zločina. Tako je u novembru ove godine Nermin Sulejmanović brutalno usmrtio djevojku Aldinu Jahić (32) kojoj je ranije prijetio. On je brutalni zločin počinio nakon višestruko prijavljivanog nasilja, koje institucije nisu spriječile.

Svirepi zločini unutar porodice zabilježeni su i na području Tuzlanskog kantona, gdje se u Kalesiji dogodio jedan od najbrutalnijih zločina.

Emir Selimović je usmrtio suprugu Inelu i trinaestogodišnjeg sina, koje je zadavio na spavanju. Prema presudi, Selimović je zločin počinio 12. februara 2025. godine u periodu od tri do šest sati ujutro u porodičnom stanu u Kalesiji. Supruga i sin spavali su, i on je na podmukao način iskoristio njihovu nemogućnost da se odbrane, stezao im vrat sve dok nisu prestali disati, te je nastupila njihova smrt usljed zagušenja. On je za ovaj svirepi zločin dobio 45 godina zatvora.

MUČENA MJESECIMA

Tezu da su žrtve femicida prije nego što su ubijene proživljavale nasilje i da se zločin ne dešava iznenada potvrđuje i ubistvo Nermine Krajine u Sarajevu. Ona je prije ubistva mučena mjesecima. Nju su Goran Ravlić i njegova majka Leđiba od polovine maja do 28. juna 2024. godine u stanu u sarajevskom naselju Pofalići psihički i fizički zlostavljali i na kraju usmrtili. Prethodno su joj uskratili bilo kakvu vrstu komunikacije sa spoljnim svijetom, uništili mobilni telefon i zabranili izlaske van stana.

Takođe su je izgladnjivali, šišali, čupali joj kosu, vezali ruke kako ne bi mogla pružiti otpor. Seksualno su je zlostavljali i nanijeli više od 100 povreda, među kojima su ugrizi, opekotine, lomovi i povrede u predjelu genitalija. Maltretirana žena je preminula od tih povreda, a sin i majka su njeno tijelo danima držali u stanu. Goran Ravlić i njegova majka Leđiba za ovaj zločin osuđeni su na po 45 godina zatvora.

BOLESNA LjUBOMORA

Pripadnice ljepšeg pola na meti nasilnika bile su i zbog bolesne ljubomore, što je jedan od čestih okidača za zločin. To pokazuje i slučaj iz Šipova, gdje je Nikola Cumbo ubio vanbračnu suprugu Anđelku M. (34) u njenom automobilu nakon što je ostavila njihovo dvoje djece kod njegove majke. Cumbo je nakon toga presudio sam sebi.

Motivi u pojedinim slučajevima nisu do kraja razjašnjeni, a u jednom od slučajeva žrtva i njen egzekutor nisu imali poznatu povezanost. Radi se o slučaju ubistva Nadire Sahačić, a zbog ovog brutalnog ubistva je u Sarajevu osuđen Mirza Duran na 43 godine zatvora.

Svi ovi slučajevi pokazuju da femicid u BiH nije izolovan incident, već društveni problem koji se ponavlja po istom obrascu: dugotrajno nasilje, zanemarena upozorenja, nedovoljna zaštita žrtava i reakcija sistema tek nakon tragedije.

ZAKONSKE PREPREKE

Iako je BiH ratifikovala Istanbulsku konvenciju još 2013. godine i formalno se obavezala na prevenciju nasilja nad ženama i zaštitu žrtava, femicid kao posebno krivično djelo i dalje ne postoji ni u jednom krivičnom zakonu u BiH.

Ubistvo žene se u pravnom smislu tretira kao "ubistvo" ili "teško ubistvo", bez obzira na to da li mu je prethodilo dugotrajno porodično nasilje, prijetnje, zabrane prilaska ili evidentirani rizik od smrtnog ishoda. Na taj način sistem zanemaruje činjenicu da je femicid rodno zasnovano ubistvo i krajnji rezultat specifičnog oblika nasilja.

Skoro svi analizirani slučajevi pokazuju isti obrazac koji prethodi zločinu. Žene često duže vrijeme trpe prijetnje, nasilje i na kraju, često i pored prijava o nasilju, budu brutalno likvidirane. Upravo zato sve je više stručnjaka koji upozoravaju da se femicid ne može tretirati kao iznenadni čin, već kao najavljeno ubistvo koje je društvo moglo i moralo spriječiti.

Uvođenje femicida kao posebnog krivičnog djela, jačanje nadzora nad zabranama prilaska i obavezna procjena rizika u slučajevima porodičnog nasilja predstavljaju minimalne korake ka stvarnoj zaštiti žena.

Dok femicid bude tretiran isključivo kao "porodična tragedija", a ne kao teško kršenje ljudskih prava i bezbjednosni problem, broj žrtava će nastaviti da raste. Podaci i presude ostaju iza nas, ali za mnoge žene dolaze prekasno.

Prevencija

Sociolog Vladimir Vasić naglašava da je kaznena politika, odnosno kažnjavanje, samo drugo poluvrijeme, odnosno reakcija na učinjeni zločin, te da je neophodno raditi na prevenciji. Smatra da kao društvo moramo da preduzmemo prosocijalne korake na sprečavanju takvih pojava. Prevencija se, kako navodi, ne može dešavati kod odraslih i ljudi u tridesetim i četrdesetim godinama. Prema njegovim riječima, odnos prema ženama, ali i žene prema muškarcu, mora da bude temeljen na poštovanju i ljubavi.

- Moramo usađivati u mlade te prosocijalne vrijednosti. Ne možemo sad govoriti i iščuđavati se otkud nam femicid ako imamo slučajeve da dijete odrasta u porodici gdje otac zlostavlja majku, ili u porodici u kojoj su loši odnosi. Moramo dublje ući u taj problem, odnosno raditi na svijesti djece, ali prije svega na svijesti odraslih da se držimo pravih porodičnih i tradicionalnih vrijednosti - poručio je Vasić.

Nebojša Tomašević