U nastavku suđenja optuženima Senadu Gadži, Zaimu Laličiću i Sulji Hebibu za ratni zločin nad srpskim civilima u Hrasnici kod Sarajeva 1992. godine, svjedok odbrane Sead Tekač rekao je da je u pritvoru zatekao Savu Pejića, koji mu je bio komšija, te da je u pritvoru bilo još Srba.

Gadžo, Laličić i Hebib optuženi su za nezakonita zatvaranja, ubistva, mučenja, zlostavljanja i tjelesna sakaćenja u prostorijama zatvora u Hrasnici u Osnovnoj školi "Aleksa Šantić", kao i u garažama između nebodera od 1992. do 1994. godine.

Tekač, koji je bio pripadnik Teritorijalne odbrane na Stojčevcu, od avgusta 1992. godine premješten je na mjesto stražara u pritvoru.

- Nismo razgovarali, osim ako bi njemu trebalo da se umije ili nešto drugo - rekao je svjedok za Pejića, te dodao da "nije vidio povrede na Pejiću".

Svjedok je naveo da su polovinom septembra smijenjeni svi čuvari, osim njega i Envera Laličića.

On je rekao da je u pritvoru bilo još Srba, osim Save, te žena i pripadnika Hrvatskih odbrambenih snaga /HOS/, među kojima i Mirko Bunoza.

- Hosovci su imali posebnu pažnju, jer su navodno počinili nekakav zločin u Butmiru - rekao je svjedok.

On je naveo kako je Bunoza odveden u Službu bezbjednosti i da se više nije vratio.

Na pitanje sudije Mire Smajlović da li je Gadžo trpio određene posljedice zbog toga, svjedok je rekao da se ne sjeća.

Rifat Hodžić, svjedok odbrane drugooptuženog Zaima Laličića, bio je komandant Igmanskog bataljona takozvane Armije BiH u kojem je, kako je rekao, bio i Laličić.

Svjedok je ispričao kako je Laličić bio zadužen za dostavljanje pošte u komandu bataljona i brigade, prenosi Birn.

- Početkom jula 1992. godine komandir njegove čete je tražio prekomandu za Laličića - rekao je svjedok i naveo da je Laličić tada otišao na posao čuvara pritvora, koji se nalazio u Hrasnici, između nebodera u garaži.

Tokom unakrsnog ispitivanja, tužilac Miroslav Janjić pitao je svjedoka ko je tu bio zatvaran, na šta je svjedok rekao da je to bio vojni pritvor.

- Ja sam zatvarao svoje vojnike zbog vojne nediscipline, ali Srba tu nije bilo - rekao je Hodžić.

Drugi svjedok odbrane Laličića, Amir Šabović, početkom rata bio je na funkciji pomoćnika komandanta Teritorijalne odbrane za bezbjednost je ispričao u Sudu BiH da je optuženog viđao u njegovoj jedinici na Stojčevcu, nakon čega je on premješten na mjesto stražara u pritvoru.

Šabović je naveo kako je tada, uspostavljenim sistemom upravljanja, u njegovoj nadležnosti bio Zaštitni vod, koji je štitio komandu, te vojna policija i pritvor.

- Upravnik pritvora me je pisano izvještavao o svemu, ali nisam čuo za stradanja civila - tvrdi Šabović.

Tokom unakrsnog ispitivanja, tužilac Janjić pitao je svjedoka kada je formiran pritvor i zbog čega, na šta je svjedok odgovorio da je to učinjeno na njegovu inicijativu.

- Vidio sam da privode ljude i predložio sam da se taj prostor očisti, kako bi se ljudi sklonili. Znači, iz bezbjednosnih razloga - rekao je svjedok.

Za Šabovića je pitanja imala advokat opštuženog Senada Gadže Lejla Čović, koja je svjedoka pitala zašto je kaznio njenog klijenta.

Šabović je rekao kako je optuženi davao zatvorenicima cigarete i kafu, te da ga je zbog toga pritvorio na 24 časa.

Tužilaštvo BiH tvrdi drugačije, odnosno da je Gadžo zatvoren jer je pustio na slobodu Mirka Bunozu, koji je bio u pritvoru zbog ubistva pripadnika takozvane Armije BiH Nijaza Tabaka.

Tužilaštvo BiH navodi kako je grupa pripadnika vojne policije iz Sokolović Kolonije i Butmira vidjela Gadžu sa Bunozom, nakon čega je, prema tvrdnjama Tužilaštva, kažnjen pritvorom, na šta je svjedok je rekao da to nije tačno.

Sva tri svjedoka su rekla da je upravnik pritvora bio Husein Mujanović, kojeg je Sud u Beogradu u ponovljenom postupku osudio u maju 2022. godine na deset godina zatvora za zlostavljanje srpskih zatvorenika u vojnom zatvoru takozvane Armije BiH u Hrasnici kod Sarajeva, tokom rata u BiH.

Nastavak suđenja zakazan je za 10. novembar.