Dokumentaciono-informacioni centar "Veritas" podsjetio je na godišnjicu likividacije srpske porodice Zec u Zagrebu, koje se dogodilo 7. decembra 1991. godine, kao i da je postupak protiv pripadnika rezervne policije MUP-a Hrvatske, koja je bila pod komandom Tomislava Merčepa, obustavljen usljed "nedostatka dokaza", iako su priznali ubistvo.

Na današnji dan prije 28 godine pripadnici rezervne jedinice MUP-a Hrvatske, pod Merčepovom komandom, ubijen je bračni par Mihajlo i Marija Zec i njihova dvanaestogodišnja kćerka Aleksandra.

Postupajući po Merčepovom naređenju, pripadnik rezervne policije MUP-a Hrvatske Miro Bajramović je, takođe, naredio pripadnicima jedinice Igoru Mikoli, Siniši Rimcu, Nebojši Hodaku i Snježani Živanović da privedu Srbina Mihajla Zeca zbog navodnih veza sa krajiškim Srbima.

Prilikom privođenja, 7. decembra 1991. godine, oko 23.00 časa, Zeca je ispred njegove kuće u Poljaničkoj ulici na Trešnjevci, ubio Siniša Rimac, navodno, dok je pokušao da pobjegne.

Nakon Mihajlove likvidacije, Munib Suljić se vratio u kuću, odakle je izveo njegovu ženu Mariju i njihovu kćer Aleksandru. Drugo dvoje djece, Gordana i Dušan, uspjeli su preživjeti, jer su se sakrili u kući i tako promakli ubicama.

Suljić je prvo Mariju i Aleksandru odveo u hotel "Panorama", a odatle na Sljeme i ubio ih iz vatrenog oružja. Njihova tijela su potom, po Suljićevom naređenju, bačena u jamu za smeće i zatrpana.

Nekoliko dana poslije likvidacije, njihove leševe je pronašao Marijin brat Zlatko Mesić, koji je i sam bio pripadnik MUP-a Hrvatske.

Ubice porodice Zec ubrzo su pronađene i uhapšene. U pretkrivičnom postupku priznali su ubistva i odveli policiju na mjesto gdje su pokopali žrtve. Za djelo za koje su bili prijavljeni prije saslušanja nije bilo predviđeno obavezno prisustvo branioca u pretkrivičnom postupku.

Međutim, po rasvjetljavanju zločina, djelo se prekvalifikuje, a počinioci se, po savjetu advokata, u istrazi brane ćutanjem, zbog čega se prethodni iskazi, kao nezakoniti izuzimaju iz spisa, a postupak se obustavlja "u nedostatku dokaza”.

Hrvatska vlada je, pod pritiskom međunarodne zajednice, u aprilu 2004. godine donijela odluku da djeci ubijenih Mihajla i Marije Zec, Gordani i Dušanu, dodijeli iznos od 200.000 evra, kao pomoć za podmirenje dotadašnjih troškova života, jer su kao maloljetna djeca ostali bez roditelja i bez ikakvih sredstava za život.

Merčep, koji je je bio komadant rezervne jedinice MUP-a stacionirane u Pakračkoj Poljani i na Zagrebačkom velesajmu, gdje su se nalazili logori za Srbe, kao i savjetnik u hrvatskom MUP-u, nepravosnažno je osuđen pred Županijskim sudom u Zagrebu 2016. godine na pet godina i šest mjeseci zatvora.

Osuđen je, kako je navedeno u presudi, jer "nije spriječio sebi podređene da vrše nezakonita hapšenja, zlostavljanja i ubijanja 31 civila dovedenih iz Zagreba, Kutine, Ribnjaka, Janje Lipe, Bujavice, Međurića, Zbjegovače i Pakračke Poljane, od kojih je 23 usmrćeno", dok je iz činjeničnog opisa presude izostavljeno 20 žrtava za koje se nije moglo utvrditi ko ih je hapsio i likvidirao.

Među ubijenima su navedena i imena Mihajla, Gordane i Aleksandre Zec.

Presudom iz februara 2017. Vrhovni sud je preinačio prvostepenu presudu tako što mu je povećao kaznu na sedam godina zatvora, koju, umjesto u zatvorskoj ćeliji, povremeno "izdržava" u elitnoj banji Krapinske toplice.