Nevenka Klepić Hadžibašjoglu, sarajevski ilegalac u Drugom svjetskom ratu, inženjer, humanitarac, žena velikog srca, sa vizijom i dobrim idejama, koja iz kuće na Bosforu dolazi povremeno u nekada svoj grad – Sarajevo za koji kaže da nije više grad koji je voljela i koji je sada sve osim multietičan i dobronamjeran, ima samo jednu želju – da se, prije nego što umre, dokaže prava istina o građanskom ratu u BiH i stradanju Srba.

Devedestjednogodišnja Nevenka, duboko razočarana u današnje Sarajevo, rekla je u razgovoru za Srnu da želi da donira novac u Istočno Sarajevo, navodeći niz ideja šta bi sve moglo da se sagradi u tom gradu, što bi njegovim stanovnicima bilo od koristi i pomoći, ali sa namjerom da to posveti svojoj majci.

-Željela bih da doniram novac za izgradnju škole, vrtića, sportske dvorane za djecu u Istočnom Sarajevu i da taj objekat nosi ime moje majke, koja je bila nosilac partizanske spomenice, jer želim da nešto uradim za nju a što će ostati kao trajna uspomena- rekla je Nevenka, koja je već donirala 50.000 evra Bolnici “Srbija” u Istočnom Sarajevu, za Kabinet za hiperbaričnu medicinu i oksigenoterapiju, koja nosi naziv “Braća Klepić”, dok je ukupna donacija ovoj zdravstvenoj ustanovi veća od 150.000 KM.

Iako je do sada, prema informacijama Srne, u Republici Srpskoj donirala više od 320.000 KM, ova skromna humana gospođa, u pravom smislu te riječi, nije željela da precizira o kojoj sumi je riječ.

Ona je navela da je njena prvobitna ideja bila da se u krugu Bolnice napravi kardiološki centar ili centar za osteoporozu, ali nije naišla na razumijevanje tadašnjeg rukovodstva, dodavši da ne razumije ljude koji nemaju vizije ni kada im poklanjate novac.

-Da nije bilo doktora Slavka Ždrale i Tanje Pleše tada ne bi ništa bilo urađeno, pa ni ovaj kabinet za hiperbaričnu medicinu. Ljudi, zaista, nemaju vizije- ocijenila je ona.

Gospođa Nevenka kaže da je bila veoma tužna kada je prvi put poslije rata došla i vidjela u kakvom je stanju bolnica u Kasindolu, prisjetivši se vremena kada je kao dijete boravila u toj zgradi i kada je ta bolnica bila moderno zdanje u kojoj se liječila aristokratija.

-Moj deda je prodao zemlju da bi platio liječenje u toj bolnici, jer je bilo skupo, tu je samo dolazila aristrokratija na liječenje- navela je ona, prisjetivši se i doktora Tančice koji je po njoj slao materijal partizanima na Igman.

Iako, kako kaže, nije vjernika, Nevenka je darivala novac i crkvama u Istočnom Sarajevu i u Banjaluci.

Umjesto naziva ulice po “Braći Kklepić”, sada po “znamenitim” Sandžaklijama

Govoreći o svojoj majci, Nevenka je rekla da je ona bila medicinska sestra, koja je zajedno sa svojim sinovima bila učesnik rata. -U našem stanu sakrivala je i pomagala partizanima, ilegalcima, a poslije rata učestvovala je u osnivanju Fronta žena. Bila je aktivna u Crvenom krstu i drugim poslijeratnim udruženjima i organizacijam- kaže Nevenka.

Razgovor sa Nevenkom vođen je u njenom stanu u Sarajevu, u zgradi iz austrougarskog perioda, u kome su i dalje stari komadi namještaja sa početka prošlog vijeka, dok zidove krase uokvirene crno-bijele fotografije koje svjedoče o burnom i bogatom životu stare sarajevske porodice Klepić.

-U ovoj sobi gdje sjedimo nekada su se krili ileglaci, koje su moja majka i brat prevodili do partizana. Moja majka je, na neki način, svojim tadašnjim angažovanjem na strani komunista žrtvovala i svoju porodicu- istakla je gospođa Hadžibašjoglu.

Braća Branislav i Borislav poginuli su 1943. godine. Jedan je imao samo 19, a drugi 20 godina. Nakon 1945. godine jedna ulica na Breki dobila je ime po braći Klepić.

Prema njenim riječima, još u vrijeme građanskog rata u BiH naziv ulice “Braća Klepić” je promijenjen, kao i nazivi mnogih drugih ulica koja su nosila nazive po značajnim srpskim ličnostima, da bi bili zamijenjeni muslimanskim imenima što je očigledno bio jedini kriterijum.

Nekadašnja ulica “Braća Klepić”, kaže Nevenka, sada nosi naziv po “nekim Sandžaklijama”.

Gospođa Nevenka rekla je da je Alija Izetbegović, uoči referenduma o nezavisnosti u BiH, doveo oko 600.000 ljudi sa Kosmeta, iz Sandžaka, Turske, Albanije zbog glasova da bi pokazao da su muslimani jači od Srba.

-Naši muslimani bili su potpuno drugačiji ljudi, dok nije došao Alija Izetbegović. Ne shvatam kako je uspio da zavadi narod, da ga otruje, ne znam šta im je sve obećao… Alija je govorio da su muslimani bili potisnuti za vrijeme komunizma, a imali su viša prava nego Srbi u Bosni- ispričala je Nevenka.

Golgota u ratnom Sarajevu – čupanje kose i prijetnje “četnikuši”

Gospođa Nevenka već godinama živi u Istanbulu gdje je bila udata za poznatog turskog novinara, kojeg je upoznala u Parizu. Rat je zatekao u Sarajevu, kada je u martu 1992. došla da posjeti majku. Iz grada je uspjela izaći u novembru, zahvaljujući svom suprugu koji je angažovao strane novinare i prijatelje da je obiđu i organizuju njen izlazak.

Nerado se prisjetila tih nekoliko mjeseci koje je provela u svom stanu u Sarajevu. -Svašta sam ovdje doživjela, to je duga priča. Upadali su mi u stan, čupali kosu, htjeli da me bace kroz prozor, prijetili, nazivali ‘četnikušom’. Ta mržnja bila je strašna, ne želim ni da se sjećam- rekla je Nevenka, prisjetivši se tih nekoliko ratnih mjeseci koji je provela u svom gradu.

Nevenka je dodala da je njen suprug, inače spoljno-politički komentator, govorio da je rat u BiH rat propagande. On je proveo četiri godine u zatvoru za vrijeme vojne hunte u Turskoj, koja je, poslije Kine, država sa najvećim brojem pritvorenih novinara.

-Moj suprug je govorio novinarima koji su pisali o ratu u BiH da čuju dvije strane i da objektivno pišu, ali to je bila tako organizovana propaganda da ga mnogi nisu poslušali. Pronašao je čak i firmu u Americi kojoj je Saudijska Arabija platila dva miliona dolara za ratnu propagandu- navela je Nevenka.

Upitavši zašto Amerikanci ne otvaraju dosije o ratu u BiH, a prošlo je više od 20 godina, Nevenka je sama odgovorila- Zato što nisu završili ratni put koji su planirali, a to je da u BiH i na Balkan uvedu takozvani “blaži islam”.

Ratna propaganda i svjetski moćnici u službi muslimana u Sarajevu

Navodeći da su mnogi svjetski moćnici uticali na početak i tok rata u BiH, od svjetskog trgovca oružjem Kašogija, udruženja i organizacija u BiH koje su plaćene od Saudijske Arabije i drugih arapskih bogatih zemalja, kao i da su joj Bošnjaci iz Turske sa kojima je putovala priznali da dolaze u BiH da bi povećali broj muslimana, te poznatih muslimanskih porodica u Sarajevu koje su se naoružavale od smrti Tita, Nevenka je ponovila da bi željela, prije nego što umre, da se dokaže prava istina o proteklom ratu.

-Dok god se ne rahibilituje srpski narod i ne izjednače srpske žrtve sa svim drugim, ja ništa ne priznajem- tiho, ali odrešito rekla je Nevenka i podsjetila na riječi egipatskog imama koji je rekao da se u BiH nije desio genocid, nego velika tragedija.

Prema njenim riječima, Srbi su bili pod pritiskom, a Amerika je pronašla žrtvu – Srbiju, jer joj smetala jaka Srbija i srpski narod, a poznato je da su poslije Turaka i Rusa, Srbi u svijetu prepoznati kao najborbeniji narod.

Ljuta i u nevjerici Nevenka se prisjetila da je nedavno gledala političku emisiju u kojoj je gostovao jedan od lidera opozicione stranke iz Republike Srpske i koji je, kako je rekla, pokazivao toliko mržnje prema SNSD-u, partiji na vlasti, da je mislila da on predstavlja neku bošnjačku stranku.

Ogorčena na sva ratna i poratna dešavanja, Nevenka je ponovila da se nada da će uspjeti da u Istočnom Sarajevu i na području Republike Srpske ostavi nešto trajno i korisno svojim novim sugrađanima.

Žena izuzetno bogate biografije, sa željom da ispriča mnogo toga, vratila se sjećanjem u Tursku gdje je donirala značajna sredstva rodnom gradu svog supruga.

-Napravila sam Kulturni centar, to je mali konzervatorijum za muzički nadarenu djecu i razne sekcije, a sada radim na osnivanju udruženju žena savremenog načina života, koji će nositi naziv po imenu moje svekrve- rekla je ova skromna, ali energična i žustra žena.

Nevenka Klepić Hadžibašjoglu kaže na kraju razgovora za Srnu da ona nije bogata u materijalnom smislu i da je sve što ima stvorila svojim radom i trudom.