Ustaše su u Kasindolu 20. marta 1942. počinile stravičan zločin ubivši 16 zarobljenika (11 članova porodice Nišić i 5 člana porodice Damjanović). Ukupno 36 nedužnih stanovnika Kasindola i okoline je odvedeno u smrt iz podruma zgrade koja je nekad bila sjedište Liječilišta u Kasindolu.

Napadom fašističkih snaga na Jugoslaviju u aprilu 1941. Drugi svjetski rat se prenio na naše prostore. Odmah po izbijanju sukoba, u Liječilištu ostaju samo teži bolesnici (njih 30.). Dio vojno-starješinskog kadra jugoslovenske vojske, smještaj nalazi u krugu Liječilišta, a nekoliko dana tu je sklonjen i kadar Vojne akademije iz Beograda.

Nakon što su okupirali Sarajevo sa okolinom, neprijateljske vlasti pokušavaju obnoviti rad zdravstvene ustanove, ali im to samo djelimično uspjeva pa se u jesen 1941. i definitvno prekida rad najpoznatijeg liječilišta za plućne bolesnike.

U bolničke zgrade i paviljone se na početku useljavaju domobrani, da bi ubrzo nakon njih došla zlogasna “ustaška lovačka vojna”, poznata po svireposti. Oni od podruma bivše upravne zgrade prave zatvor, iz koga će, tokom kraja 1941. i u prvoj polovini 1942. godine, na pogubljenje odvesti 36 nevinih stanovnika. Žrtve su streljane u Tešanovom potoku i samo u jednom danu (20. marta 1942.) ubili su 16 nevinih žrtava od čega 11 iz porodice Nišić i 5 članova porodice Damjanović.

Nakon odlaska ustaških jedinica krajem 1942. u Kasindo useljavaju njemačke snage. U kakvom su stanju ostavili bivše bolničke kapacitete govori činjenica da je mjesecima trajala obnova prije ulaska prvih njemačkih vojnika (juli 1943.).

Do kraja rata, kroz Kasindo je prošlo 10 različitih njemačkih jedinica, a pred samo oslobođenje tu je nakratko bila smještena i Vrhovna njemačka komanda za Balkan.

Na mjestu na kome se danas nalazi moderna bolnica, nekada se nalazila moderna pilana, a njen vlasnik Italijan Đuzepe Feltrineli je nakon Prvog svjetskog rata premjestio mašine u Sjetlinu, da bi na tom mjestu počelo sa radom Liječilište za tuberkulozne bolesnike. Točak istorije se zavrtio tako da se italijanski jezik opet začuo u Kasindolu odmah nakon samog oslobođenja 1945. godine. Pristupilo se saniranju nastale štete, a tom prilikom, angažovano je oko 50 italijanskih zarobljenika.

Kao uspomenu na stravičan period ustaške okupacije i na žrtve Kasindola i okoline, stanovnici MZ Kasindo su 1990. postavili spomen ploču na zgradu iz koje su u smrt odvođeni nevini civili. Na ploči se osim 36 imena odvedenih na streljanje, nalaze i 22 imena stanovnika Kasindola ubijenih na ostalim stratištima.

Spisak u smrt odvedenih civila iz podruma zgrade na kojoj se danas nalazi spomen-ploča:

Nišić Rajko rođen 1916. Nišić Manojlo 1877. Nišić Luka 1899. Nišić Dušan 1924. Nišić Miloš 1923. Nišić Lazar 1924. Nišić Ristan 1898. Nišić Mirko 1927. Nišić Triša 1884. Nišić Risto 1869. Nišić Nikola 1922.

Gračanin Đorđo rođen 1877. Gračanin Todor 1927. Gračanin Dragić 1866. Gračanin Branko 1923. Gračanin Ljubo 1925. Gračanin Bosiljka 1904.

Damjanović Ilija rođen 1905. Damjanović Vaso 1925. Damjanović Vlado 1897. Damjanović Luka 1928. Damjanović Jovo 1924.

Papaz Ilija 1886. Papaz Đuro 1924. Papaz Gavro 1887. Papaz Vaso 1908.

Knežević Ljubo 1891. Knežević Milan 1901. Knežević Živko 1915.

Kulina Mile 1930.

Marković Đorđo 1934.

Pjević Goja 1895.

Savić Miloš 1901.

Šalipur Todor 1882.

Vasiljević Joka 1898.

Veljić Neđo 1919.