Bradina kod Konjica je mjesto srpskog stradanja i zločin koji se tu dogodio nikada ne smije biti zaboravljen, poručeno je danas iz ovog sela gdje je obilježena 31 godina od brutalnog ubistva 48 srpskih civila, uništenja i spaljivanja ovog i okolnih sela, zajedno sa Crkvom Vaznesenja Gospodnjeg.
Nakon Svete liturgije i pomena žrtvama, koje je u Crkvi Vaznesenja Gospodnjeg služio paroh konjički sveštenik Branimir Borovčanin, položeni su vijenci na spomen-obilježje ubijenima.
Paroh konjički je nakon pomena poručio da, prisjećajući se žrtava, u srcu ne treba nositi mržnju i tugu, nego ponos zbog žrtve koje su preci ostavili u ovom mjestu.
- Ovdje su Srbi postradali samo zato šti su bili Srbi. Ne trebamo oplakivati te ljude, nego ih slaviti. Oni su nam pokazali put kojim trebamo da idemo - rekao je sveštenik Borovčanin.
Paroh konjički pozvao je sve potomke Bradinjanina koji su stradali da se sjećaju i ne zaborave svoj kućni prag.
- Povratak u dolini Neretve je završen. Ne mislim da će se ljudi masovnije vraćati, osim onih pojedinaca koji odlaskom u penziju odluče da se vrate na svoja ognjišta - rekao je sveštenik Borovčanin.
Obilježavanju, koje je organizovala Pravoslavna crkvena opština konjička, osim članova porodica poginulih, prisustvovali su izaslanik srpskog člana Predsjedništva BiH Boško Tomić, predstavnici boračkih organizacija proisteklih iz Odbrambeno-otadžbinskog rata, te predstavnici Republičkog centra za istraživanje ratnih zločina.
Tomić je izjavio novinarima da je na potomcima obaveza da se poklanjaju sjenima svojih predaka koji su živote dali za odbranu ognjišta.
On je ustvrdio da je pravda za srpske žrtve izuzetno spora.
- Na nama je da se borimo da onaj ko je počinio zločin - odgovara. Žalosno je što veliki broj Srba nikada neće dočekati pravdu - poručio je Tomić i dodao da institucije Republike Srpske čine sve da potomci postradalih Srba na svim ratištima imaju sve što im je potrebno za dostojanstven život i da istina nikada ne bude zaboravljena.
Dragan Đorđić, koji je prošao golgotu logora na ovim područjima, u logoru u Čelebićima proveo je 186 dana, u Silosu 12 dana i četiri dana na Bjelašnici.
Đorđić je danas rekao da je na podrčju opštine Konjic ubijeno je 215 civilnih žrtava, 110 žena silovano, srušeno 50 crkava i manastira, spaljeno 60 sela i zaselaka.
- Ovo ima razmjere genocida i to smo prezentovali i Tužilaštvu BiH - rekao je Đorđić i dodao da se trenutno u Sudu BiH vodi predmet protiv 18 lica za ove zločine.
U napadu 25. maja 1992. godine na Bradinu kod Konjica, koja je do posljednjeg rata u BiH bila naseljena većinski srpskim stanovništvom, pripadnici muslimanskih i hrvatskih snaga ubili su 48 nenaoružanih srpskih civila, a preostale su odveli u logore ili protjerali.
Opljačkali su, a potom i spalili sve srpske kuće, kao i Crkvu Vaznesenja Gospodnjeg, sagrađenu 1938. godine.
Najstarija među ubijenim žrtvama, pronađenim u masovnoj grobnici u porti crkve, bila je 85-godišnja Paula Vukosava, a najmlađi 11-godišnji Srđan Žuža.
U logorima Musala i Čelebići ubijena su još 22 mještana Bradine.
Pored Crkve Vaznesenja Gospodnjeg, na mjestu gdje je sada spomen-obilježje, bila je masovna grobnica.
Preživjeli Srbi iz Bradine sjećaju se da je komanda hrvatske i bošnjačke paravojske platila Rome koji su noge ubijenih vezali konopcima, a onda ih konjima vukli do iskopane jame ispred pravoslavne crkve u centru sela i tu ih bacali. Za tri dana, od 25. do 27. maja 1992. godine, u tu jamu bačeno je 26 tijela.
Među 48 ubijenih Srba u Bradini najviše je članova iz porodice Kuljanin, a stradali su Vujičići, Mrkajići, Žuže, Kureši, Gligorevići, Koprivice, Draganići i Živaci.