Na Novom groblju u Beogradu obilježene su 52 godine od smrti Milunke Savić, srpske heroine balkanskih i Prvog svjetskog rata, a ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Srbije Milica Đurđević Stamenkovski poručila je da je Milunka Savić bila branilac i hranilac i da njeno najveće odlikovanje nije bilo na prsima, već u današnjoj slobodi.

Stamenkovski je naglasila veličinu žene čija je hrabrost zadivila savezničke generale i cijeli svijet, navodeći da su se sve vrline koje Bog može nekome da podari, okupile u duši i karakteru Milunke Savić, saopšteno je iz Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Srbije.

Stamenkovski ističe da je Milunka Savić bila i ostala simbol snage srpske ženei podsjeća da su se, prema svjedočenjima srpskih vojnika iz knjiga Antonija Đurića "Žene Solunci" i "Solunci govore", vojnici u najtežim trenucima hrabrili riječima - "Ćuti, trpi, kad može Milunka, možemo i mi".

Od njene rodne Jošaničke Banje, preko Raške, pa do Voždovca, u Beograd, to su putevi kojima je, kaže Stamenkovski, Milunka prolazila i krčila puškom, noseći visoko barjak slobode.

Ona je dodala da je Milunka Savić bila veliki dar za sve generacije koje dolaze, za srpski narod i za čitavu slobodnu Evropu.

Ceremonija je završena polaganjem vijenaca i minutom ćutanja u čast Milunke Savić.

Milunka Savić bila je srpska junakinja balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata, narednik srpske vojske, jedna od najodlikovanijih žena u istoriji ratovanja, i simbol hrabrosti i požrtvovanja svoje otadžbine.

Kao žena koja se preobukla u muško odijelo da bi zamijenila brata na frontu, postala je poznata po svojoj izuzetnoj hrabrosti, zbog čega su je Francuzi prozvali "srpska Jovanka Orleanka".