Na Novom groblju u Beogradu obilježene su 52 godine od smrti Milunke Savić, srpske heroine balkanskih i Prvog svjetskog rata, a ministar za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Srbije Milica Đurđević Stamenkovski poručila je da je Milunka Savić bila branilac i hranilac i da njeno najveće odlikovanje nije bilo na prsima, već u današnjoj slobodi.
Stamenkovski je naglasila veličinu žene čija je hrabrost zadivila savezničke generale i cijeli svijet, navodeći da su se sve vrline koje Bog može nekome da podari, okupile u duši i karakteru Milunke Savić, saopšteno je iz Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja Srbije.
Stamenkovski ističe da je Milunka Savić bila i ostala simbol snage srpske ženei podsjeća da su se, prema svjedočenjima srpskih vojnika iz knjiga Antonija Đurića "Žene Solunci" i "Solunci govore", vojnici u najtežim trenucima hrabrili riječima - "Ćuti, trpi, kad može Milunka, možemo i mi".
Od njene rodne Jošaničke Banje, preko Raške, pa do Voždovca, u Beograd, to su putevi kojima je, kaže Stamenkovski, Milunka prolazila i krčila puškom, noseći visoko barjak slobode.
Ona je dodala da je Milunka Savić bila veliki dar za sve generacije koje dolaze, za srpski narod i za čitavu slobodnu Evropu.
Ceremonija je završena polaganjem vijenaca i minutom ćutanja u čast Milunke Savić.
Milunka Savić bila je srpska junakinja balkanskih ratova i Prvog svjetskog rata, narednik srpske vojske, jedna od najodlikovanijih žena u istoriji ratovanja, i simbol hrabrosti i požrtvovanja svoje otadžbine.
Kao žena koja se preobukla u muško odijelo da bi zamijenila brata na frontu, postala je poznata po svojoj izuzetnoj hrabrosti, zbog čega su je Francuzi prozvali "srpska Jovanka Orleanka".
Za sta je Milunka ginula da nam sada armija takvih kao ti kroji kapu i prica o postenju-nove generacije propale u mraku materjalizma, feminizma, modernizma-komunjarski podmladak.