Ovo je priča o dječaku koji se zove Dušan Radojčić. Živi u Pančevu, trenira košarku, a njegova supermoć je humanost. Svako od nas ima poseban dar koji nas čini izuzetnim i jedinstvenim.

Supermoći su posebni i veoma lični darovi koje svako čovjek ima, a nisu predmet koji se uči u školi. Međuljudski odnosi u kojima dolazi do razmjene naših supermoći, nas sve obogaćuju. A razgovor sa Dušanom obogaćuje. Naime, Dušan je prepješačio čak 13 kilometara i sakupio nevjerovatnih 97.000 dinara za odjeljenje Onkologije.

Kako iver ne pada daleko od klade, dokaz je baš ova Dušanova priča. Kako kaže njegov otac, u vaspitanju je najvažnije kako se ponašaš, jer djeca oponašaju roditelje. Tako je i on, Slavko Radojčić postao poznat po svojim hodočašćima i humanitarnim akcijama koje organizuje kroz svoje udruženje “Ognjište”. Tačnije, ovaj čovjek “kupovinom” svojih koraka pomaže ljudima kojima je to najpotrebnije. Skoro, u ovim pohodima pridružio mu se i njegov sin, prenosi "Žena Blic".

Njegov tata priča da je sve krenulo tako što je mališan sa samo šest godina šetao po stanu pretvarajući se da ima svoje hodočašće. Za njega to nije bila samo obična igra, jer je svakodnevno posmatrao oca, a čak je i sa vrlo malo godina shvatao koliko znači mala pomoć nekom ko u tom trenutku nema ništa.

– Stavio bi svoj rančić na leđa, natrpao ono što misli da je potrebno, tražio od mene neke moje lampe, pribor za prvu pomoć itd i tako opremljen šetao po stanu kao da pješači za neko dijete. Već sa nekih 4-5 godina je sam počeo da odvaja igračke sa kojima ne ne igra i davao mi da ih nosim djeci koju smo obilazili i pomagali, svjestan da njemu ne trebaju a njima će značiti – pojašnjava Slavko početak putovanja svog sina.

Foto: Ringier

Njih dvojica su se dogovorili da naprave za njega jedno malo hodočašće i tako su jedan dan prepješačili oko 12-13 kilometara gdje su za pedijatrijsko odeljenje Onkologlogije samo taj dan sakupili 97.000 dinara, tj Dušan je sakupio jer je on, više iz šale, postavio nekoliko slika i ljudi su nagradili njegov trud.

– Poslije toga sam ja pješačio 5 dana do Sokobanje (preko planine Rtanj, oko 250 km i uspon na 1600 mnv) za istu ustanovu. Skupljeno je 830.000 dinara, a od toga je Dušan sakupio tih 97.000. Bilo je sjajno, tako da me je već pitao kada ćemo ponovo. On je mali i nekome možda izgleda smješno tih 15-ak kilometara, ali se ne radi o tome. Nije bitna kilometraža već želja, volja i osjećaj da se treba pomoći nekome. Ja sam na to ponosan a ne na kilometre – dodaje on.

Duki, kao i sva djeca, ima snove. On sanja da upozna košarkaša Aleksu Avramovića. Kako znamo da sport i kultura uvijek idu zajedno, on je i učenik muzičke škole.

– Sve ovo čime se bavi mi mu omugućavamo, ali ga ne prisiljavamo kao što neki roditelji rade. Svašta tjeraju decu kako bi neke svoje komplekse liječili, ali mi zaista ne. Sve sam želi i za sada mu lijepo ide. Mali je još, pa ćemo tek vidjeti rezultat, a i ako ga ne bude, nije strašno, bitno je da radi ono što voli – navodi ponosni otac.

Sve ovo ne bi mogli bez super mame. Tako i Dušan i njegov tata ne bi bili super momci bez supruge i mame, Seke Radojčić, koja je njihova najveća podrška.

– Nezahvalno je da mi hvalimo svoje dijete. Nije što je naš, ali je tako. Duki ima samo 8 ipo godina, a veoma je razuman i pametan. Baš jedna dobrica, što u ovom današnjem vrijemenu ne znam ni da li valja, ali jednostavno je takav. Njega nikada nećete čuti da opsuje na igralištu, u školi… Rado dijeli sa drugarima i igračke, užinu – napominju roditelju.