Momo Kapor bio je poznati srpski slikar, književnik i novinar. Rođen je u Sarajevu i bio je miljenik čitalačke publike širom Jugoslavije.

Ono što mu je posebno dobro polazilo za rukom jeste to što je umio da istakne ljepote naše zemlje i neke lijepe navike srpskog naroda.

Za razliku od današnje situacije, gdje se većina ljudi fokusira na negativne strane života u zemlji i traži način da iz nje glavom bez obzira pobjegne u neke razvijenije krajeve, Kapor je uspijevao da istakne ono unikatno i toplo što zemlja poseduje, a što se ne može naći nigdje drugo u svijetu. Ili bar ne tako lako.

Običan dan u Srbiji

Ovako je on govorio o ljepoti početka jednog sasvim običnog dana u Srbiji:

"Budite se, tako, u nekoj staroj kući u srcu Srbije, usred kakve varošice ili palanke, odlazite u kuhinju kod domaćina, a oni vam iznose nešto tako retko u belom svetu: slatko od trešanja, zamagljenu čašu hladne vode i majušnu čašicu domaće prepečenice. Tako započinje dan u Srbiji... I, gle čuda! Te trešnje, ta mala zlatasta sunca poslužena sa ljubavlju, što se presijavaju u sićušnoj staklenoj činijici, spiraju istog časa gorki ukus promašenosti i uzaludnosti na vašim nepcima."

Svi oni koji su živjeli van svoje domovine ili se trenutno nalaze daleko od nje razumjeće i osjetiti toplinu ovih riječi i rijetkost o kojoj je Momo govorio. Na osjećaj razumijevanja, pripadanja i takve ušuškanosti ne naiđemo često, a zasigurno se nigdje ne osjećamo tako lijepo kao u domu naše bake, tetke i naravno mame.

Ova poruka služiće i nama koji smo tu. Koji smo odlučili da ostanemo ili spletom okolnosti nismo nigdje otišli. Podsjetiće nas da u se svakodnevnom životu radije fokusiramo na vedre strane života u Srbiji, prije nego na one manje lijepe i ograničavajuće.

Podsjetiće nas da budemo zahvalni na svemu što imamo, jer mnogi ljudi traže, a nikad ne nađu nešto tako rijetko i dragocjeno što mi uzimamo zdravo za gotovo.