Prema Ginisovoj knjizi rekorda 2007. ricinus je proglašen najotrovnijom biljkom na svijetu. Naime, sjeme ricinusa sadrži otrov ricin koji je po mnogima opasniji od otrova kobre.

Ricinus (Ricinus communis L.) je ukrasna, ljekovita i otrovna biljka iz porodice mlječika (Euphorbiaceae). Zanimljivo je da sjeme ricinusa svojim oblikom sliči krpelju pa otuda i latinski naziv za rod Ricinus (krpelj, Ixodes ricinus). Najčešće korišteni narodni nazivi za ovu biljku su skočac, crveni čičak, krpelj biljka, Hristova palma i Hristov dlan, prenosi Gospodarski.hr.

U sjemenu ricinusa otrovni albumin ricin sa svojstvom koagulacije krvi koji izaziva sljepljivanje eritrocita, razgrađuje bjelančevine i uništava ribozome. Za djecu su smrtonosne već 1-2, a za odraslog čovjeka 4-12 sjemenki. U ulju se ricin ne nalazi jer prilikom ekstrakcije zaostaje u pogačama, te se pogače ne smiju koristiti u ishrani stoke.

Od otkrića krajem 19. vijeka ricin je prepoznat kao jedan od najjačih biljnih toksina, a sve više se naglašava njegov značaj kao biološkog oružja, odnosno oružja za masovno uništenje. Tome pridonose, između ostalog, dostupnost sjemena ricinusa te jednostavnost i jeftina ekstrakcija. Može se ubrizgati u metu, koristiti za kontaminaciju zaliha hrane i vode ili se može raspršiti kao aerosol. Za sada protivotrov ne postoji. Unatoč tome, ricinus se uzgaja kao ukrasna biljka u mnogim vrtovima širom svijeta.

Ricinus je najvjerojatnije porijeklom iz Afrike. Višegodišnje divlje vrste i danas tamo rastu, a visina im doseže više od 10 metara. U tropskim i suptropskim područjima ricinus se uzgaja kao uljarica dok se u Sredozemlju uzgaja kao ukrasna biljka.

Indija je svjetski predvodnik u proizvodnji ricinusovog sjemena i ulja te prednjači u međunarodnoj trgovini ricinusovim uljem. Značajnije površine pod ricinusom su još i u Kini te Brazilu. Sjeme ricinusa sadrži 50-60 % ulja. Ricinusovo ulje bezbojna je do svijetložuta gusta tekućina. U ulju su prisutne ricinolna (80-90 %), linolna, oleinska i stearinska kiselina. Ulje je vrlo viskozno, ima visoku temperaturu paljenja, otporno je na niske temperature te je osobito pogodno za podmazivanje avionskih motora. Egipćani i Grci ricinusovo su ulje koristili za osvjetljenje zbog njegove osobine da sagorijeva bez čađi.

U narodnoj medicini ricinusovo ulje koristilo se za pripravljanje melema, a kasnije kao sredstvo za čišćenje (laksativ) te kao lijek protiv mnogih bolesti. Koristilo se kao prirodni lijek za oštećenu jetru i slezenu te lijek protiv groznice i glavobolje. U afričkoj narodnoj medicini upotrebljava se u liječenju bradavica, tumora, kurjih očiju i mladeža.

Upotreba u kozmetici

Danas je ricinusovo ulje neizostavni sastavni dio velikog broja kozmetičkih proizvoda. Neobično visoka količina ricinolne kiseline čini ovo ulje nevjerojatno korisnim za kožu, a pospješuje rast kose i trepavica. Ricinolna kiselina dokazano ima protivupalno, antioksidativno i antimikrobno djelovanje.

Ima i vrlo visok nivo vitamina E, minerala, proteina, kao i omega 6 i 9 masnih kiselina te je jedno od najcjenjenijih ulja za prirodnu njegu kože. U sebi sadrži regenerativna svojstva, te na kožu djeluje zaštitno, umirujuće i zacjeljujuće. Često se upotrebljava kod problematične kože jer zahvaljujući ricinolnoj kiselini sprječava razvoj bakterija. Ovo ulje pronalazi primjenu i u njezi zrele kože jer potiče stvaranje kolagena.

Ricinusovo ulje je antibakterijsko i antigljivično te vrlo pozitivno djeluje kod folikulitisa, peruti i infekcije tjemena. Ricinolna kiselina pojačava cirkulaciju tjemena i poboljšava rast kose, te poboljšava njezin ph što direktno djeluje na oporavak kose nakon raznih tretmana (npr. nakon bojenja kose). Osim toga, podstiče stvaranje keratina koji jača kosu i zaglađuje je.