Toliko puta se kazalo i čulo da su problemi sa kojima se u savremenom trenutku suočava srpski jezik mnogobrojni, srbisti su isticali razne uglove i činioce koji na srpski jezik utiču na neprirodan, vještački, neorganski način, pa je bilo mnogo potcrtavanja tih činilaca – od ličnog do sveopšteg, od vanjskih do unutrašnjih, poznate su i analize uticaja pojedinih društvenih fenomena... Toga je toliko bilo da, mislim, ništa nije ostalo nepoznato i neosvijetljeno. Za priliku ovogodišnjeg obilježavanja Dana maternjeg jezika željela bih da naglasim jedan činilac koji je, čini mi se, preko svih ostalih činilaca već uspio da napravi ozbiljnu štetu. Globalizacija.

Istakla je ovo za portal "Katera" Svetlana Panić, viši asistent na Katedri za srbistiku Filozofskog fakulteta u Palama, povodom obilježavanja današnjeg dana – Međunarodnog dana maternjeg jezika, dodajući da će pokušati čitaocima pobliže objasniti, na primjerima, svakodnevnu upotrebu internacionalizama u srpskom jeziku.

Panić je istakla da je srpski jezi fundament (temelj) našeg kulturnog identiteta (suštine bića našeg naroda) i predstavlja primarni medij (sredstvo) komunikacije (opštenja) u svim socijalnim (društvenim) segmentima (slojevima).

Rasvjetljavajući pojam globalizacije, navela je da u doba intenzivne (naglašene) globalizacije (?) i digitalizacije (?) protekcija (očuvanje) maternjeg jezika postaje prioritetna (najvažnija) obaveza svih institucija (ustanova), kao i individua (pojedinaca) koji učestvuju u javnom i akademskom (visokoškolskom?) diskursu (govoru).

Dodala je da jezik nije samo sredstvo komunikacije (opštenja), već i ključni kriterijum (obrazac) nacionalnog identiteta. On definiše (određuje, oblikuje) kolektivnu (grupnu) svijest jedne nacije (naroda) i predstavlja važan instrument (alat) u procesima (postupku) kulturne integracije (uključivanja).

- U tom kontekstu (okviru), nekontrolisana upotreba stranih termina (pojmova) u javnoj sferi (prostoru) dovodi do postepene erozije (osipanja) jezičkog, posebno leksičkog (rječničkog) standarda (usvojenog okvira?) – rekla je ona.

Naša sagovornica je rekla da je prethodni tekst, (op. a. koji je profesorica Panić u razgovoru prenijela, a mi zapisali) dat kao primjer kako na leksičkom nivou izgleda standardni srpski jezik u svakodnevnoj upotrebi, s tim što nije obuhvaćen ozbiljan sloj anglicizama koji se svakodnevno koristi.

- Cilj je bio da se naglasi koliko su internacionalizmi ušli u svakodnevnu upotrebu, a i oni su stigli posredno uglavnom preko engleskog jezika. Na ovaj način ono što se saopštava dobija karakteristiku terminologičnosti, preko toga distanciranosti  od same teme o kojoj je riječ. Ova osobina proistekla je iz nametanja administrativno-pravnog funkcionalnog stila i njegove pretjerane upotrebe kroz informativne žanrove publicističkog stila, a riječ je o pojavi koja se naziva birokratizacija jezika. Osim leksike iz administrativno-pravnog stila svakodnevni govor prodrle su i neprirodne sintaksičke kontsrukcije – da oprimjerim kako bi bilo jasnije o čemu je riječ – ovakav proces prouzrokovao je da u svakodnevnim  situacijama kakva je suret dvije komšinice možete čuti pitanje: „Da li je na djetetu izvršena operacija?“, umjesto: „Je li dijete operisano?“, ili npr. u razgovoru muža i žene možete čuti konstrukciju: „Uradio sam to s ciljem da te obradujem“, umjesto „Uradio sam to da te obradujem“ – objasnila je Panić.

Profesoricu Panić smo pitali da li postoji rješenje, a ona je navela da se mora djelovati snažno u trima tačkama našeg društva – školstvo, medij i institucije.

Institucije treba da prepoznaju značaj jezika, rekla je, ne samo za potrebe predizbornih kampanja, nego i u postizbornim periodima provođenja onoga što je u kampanjama najavljivano.

Prema njenim riječima, mediji, ne samo zvanični, nego i oni koji se već polako standardizuju, kakvi su potkasti na primjer, imaju naglašenu ulogu u procesu oblikovanja jezičke svijesti i trebalo bi mnogo više pažnje da posvete oblikovanju usmenog i pisanog govora, posebno pravilnosti upotrebe standardnog srpskog jezika.

- Obrazovni sistem kao takav trebalo bi da je nosilac razvoja svijesti o važnosti srpskog jezika, a to bi podrazumijevalo ne samo ozbiljne jezgrovite promjene u nastavnim planovima, nego i odnos nastavnika prema upotrebi jezika, što bi značilo da se o jeziku vodi računa ne samo na časovima srpskog jezika, nego u nastavi uopšte. Ovdje bih istakla da obrazovni sistem temeljni sistem društva i smatram da bi država kroz taj sistem trebalo da uradi najviše i to na način da se na nastavničke studijske programe upisuju isključivo najdarovitiji studenti, što bi se moglo podstaći mnogo konkretnijim državnim stipendijama, a opšte je poznato da je interesovanje za upis na ovakve studijske programe u ozbiljnom padu u cijelom regionu, pa i šire – istakla je ona.

Dakle, da bi se bilo koji problem riješio potrebno je prvo imati svijest o tome da postoji problem i u kojoj je on fazi.

Za kraj razgovora Panić je navela da globalizaciju kao ideologiju treba ozbiljnije kritički sagledati i strateški se prema njoj odrediti, a onda djelovati krenuvši „od glave“ – institucija, pa preko medija i obrazovnog sistema do pojedinca.