U sklopu rubrike "Pisma čitalaca" prenosimo vam pismo sugrađanina Nebojše Cerovića.
Pismo prenosimo u cjelosti.
U posljednjih nekoliko godina u našem dijelu grada (Dobrinja IV ) su primjetne intenzivne aktivnosti na uređenju okoline (parking, dječija igrališta, prostori ispred ulaza u zgrade, prolazi i sl.), pri čemu svaki stanovnik ovog dijela našeg grada daje značajan doprinos da ovo naselje bude što uređenije i ljepše.
Nakon dužeg vremena uređena su dva velika javna parkinga sa ukupno 90 parking-mjesta (postavljena drenaža, asfalt, rasvjeta, posađeno ukrasno drveće, ocrtana parking-mjesta), postavljeno dječije igralište sa ljuljaškama, klackalicama i drugim sadržajima za najmlađe. Uređeno je već postojeće igralište - sportski tereni (postavljeni novi koševi, mreže, nanovo ocrtan teren, obnovljena i ofarbana ograda, postavljen grb voljenog fudbalskog kluba na zidu pored terena). Uređen prolaz i postavljen mural u čast pokojnog doktora Lazića...
Sve ovo je postignuto zahvaljujući želji, volji i naporima stanovnika naselja Dobrinja IV, uz podršku lokalne zajednice. Koliko god je bilo teško uraditi sve gore pomenuto, još je teže sačuvati urađeno. Dokaz tome je i nedavno postavljen "Kutak za stare i mlade" koji je rezultat želje, truda i entuzijazma članova fondacije "Mozaik" i opštine Istočna Ilidža. Projekat nije ni dočekao svoj završetak i konačan oblik, a već je bio predmet našeg rušilačkog i remetilačkog nagona. Uprkos savjetima i opomenama onih najstarijih, oni najmlađi i malo stariji su bili uporni u nastojanju da "Kutak za stare i mlade" postane "mjesto za zaobići".
Da li je rušilački i remetilački nagon zapisan u našem genetskom kodu ili smo svi mi (društvo, profesori, nastavnici, vaspitači, roditelji... može i obrnutim redoslijedom) negdje omanuli? Iskreno vjerujem i tvrdim da je u pitanju ovo drugo i da svi mi moramo pogledati sebe i staviti akcenat na samokritiku, prije kritike.
Autor: Nebojša Cerović
