Ulica Petra Mandića 18, Dobrinja 1, Istočna Ilidža, sakupljeno nakon sedam dana ispred ulaza u kom živi 90 posto nepušača (koliko znam, jedina osoba s ovim porokom tu sam ja).

Dokle više?

Dokle?

Slično je i pred ostalim ulazima, a da ne govorim ispred određenih privatnih radnji ili kafića u čijoj bašti sjedi pola dokone populacije i opušak, umjesto u pepeljaru, ležerno frkne u travnjak.

Ima li kraja bezobrazluku i neotesanosti? Dečko (cirka 18 godina) kog sam danas opomenula zavalio se od smijeha i rekao – Šta to lupaš?

Lupam. Jeste. Lupam. Jer idiotima je problem dokazati nešto, jer da im i leš smrdi i trune ispod prozora, njima bi bilo svejedno. Neka trune – satrunuće, isto i ispod njihovog i ispod tuđeg. Preskočiš i odeš. A o kesicama čipsa, limenkama, kutijicama sladoleda (već) da ne govorim. I uz to, u novije vrijeme maskama. Lete ko komarci okolo. Dokle?

Koliko vlasnika kućnih ljubimaca izvede svog miljenika direkt iz uzlaza i pusti ga da se ladno pomokri na sadnicu? Koliko mi se puta pseći izmet zalijepio za cipelu pa hodam do trećeg sprata na prstima ko primadona? Ima li kraja ovome? Ako u ovom gradu nema svijesti, ima li komunalne inspekcije? Ima li iko da je platio kaznu jer je ispred njegovog poslovnog prostora brdo opušaka?

Ako je bacio masku na ulicu ili mu je dijete ispod klupe proturilo zgužvane kese, ravnodušno gledajući u kontejner preko puta? Pitam – kakva su vam to djeca i kakvi ste vi sami? I ako među nama nema svijesti i savjesti, čime se bave nadležne službe?

Mogu li se kaznom formirati naša svijest i savjest? Ili se samo kontroliše rad kafana (i to pojedinih) i ubiru kazne ako je konobaru smaknuta maska? I pitam, nakon 15 godina u ovoj ulici, nakon cijelog života u ovom gradu i ovoj zemlji – DOKLE?

Tatjana Banjanin

*Napomena: Stav autora teksta ne odražava stav redakcije portala Katera!