Radovan Karadžić poslao je pismo šefovima država i vlada, predstavnicima zemalja članica Ujedinjenih nacija i Savjeta bezbjednosti, pisano i poslano neposredno prije deportacije iz haškog u britanski kazamat.

Pismo prenosimo u cjelosti:

Obraćam Vam se da Vas obavijestim o najvećoj sramoti koja je učinjena u Vaše ime i u ime Vaše velike nacije, očigledno bez Vašeg pristanka, a vjerovatno i bez Vašeg znanja.

1. Pred cijelim svijetom odvija se najperfidnija carska igra, ne manje opasna od one koju je Hitler igrao sa Čehoslovačkom uoči Drugog svjetskog rata, ali još perfidnija. Perfidnija, zbog iluzije legalnosti stečene odlukama UN-a i drugih međunarodnih tijela, poput “ad hoc” sudova. Stvaranje krize bilo je potpuno nezakonito i kriminalno, dok sljedeće radnje i rezolucije sankcionišu i legalizuju ove velike prekršaje. Prvi korak u takvoj akciji protiv čitave nacije je stigmatizacija nacije (u ovom slučaju Srba), na isti način kao što se to dogodilo uoči Prvog svjetskog rata, kada je Austro-Ugarska bila preplavljena plakatima i komandom: „Serbien muss sterbien”, tj. Srbija mora umrijeti, i na isti način na koji su Jevreji i Srbi bili stigmatizovani prije Drugog svjetskog rata. U oba slučaja korišten je rasistički mehanizam ocrnjivanja i demonizacije i izlaganja navedenih naroda beskrajnom uništenju, tako da čak ni njihova vlastita javnost ne pita zašto njihova vlada učestvuje u takvom zločinačkom poduhvatu.

2. Sve se to radi pred čitavom međunarodnom zajednicom, i u ime ove zajednice, a posebno u ime najodgovornijih država članica Savjeta bezbjednosti i njihovih lidera. Dakle, sve se radi u ime Vaše ekselencije i Vaše ugledne zemlje. Prvo dolazi do masovnog i drastičnog kršenja međunardnog prava i zakona suverenih zemalja i nacija, bez UN-a i protivno standardima UN-a, a zatim perfidno Ujedinjene nacije imaju zadatak da upravljaju novom državom, kao da je stvorena legalno i legitimno.

3. Tokom ove perfidnosti dolazi do joše jedne nepodnošljive i beskrajne zloupotrebe Ujedinjenih nacija. Prekršeni su svi akti Ujedinjenih nacija o očuvanju svjetskog mira i poretka, posebno Povelja UN-a, kao i dokumenti OEBS-a, posebno onaj koji se odnosi na očuvanje granica međunarodno priznatih država. Takođe, svi međunarodni ugovori o okončanju svih ratova bili su preokrenuti i Hitleru je dodjeljena pobjeda, bar u segmentu Balkana.

4. Ako je takva institucija mogla biti više puta zloupotrebljena u nezakonite svrhe i ne može se koristiti u sprečavanju strašnih zločina koji pogađaju čitave nacije, onda je postojanje takve institucije štetno i kontraproduktivno.  

5. Pored opštih humanističkih razloga, koji nikoga ne bi trebalo da ostave ravnodušnim, postoje i specifični razlozi da ste pravilno obavješteni o svemu što se radi u ime Vaše ekselencije i u ime Vaše ugledne zemlje, kao i mnogih drugih zemalja i njihovih lidera, dok mnogi lideri nemaju odgovarajuće informacije, kao ni šira javnost u samim zemljama izvršiocima.

6. Vremenski tok neće ublažiti karakter ovih međunarodnih zločina, a odgovornosti savremenih počinilaca biće povećane i izjednačene sa Hitlerovom kampanjom protiv Čehoslovačke, Poljske i Evrope zajedno. Pored kršenja UN-ovih, OEBS-ovih i drugih dokumenata i odredbi, prekršeni su i uništeni svi međunarodni ugovori o okončanju svih ratova na Balkanu u 20. vijeku, a išod tih ratova bio je obrnut, dok je Hitleru dodijeljena pobjeda, bar u segmentu Balkana.

7. Manjina medijskih radnika, urednika i novinara prevladala je svojim lažnim izvještajima i analizama, stvarajući tako atmosferu „linča“ i predstavljajući standard „političke korektnosti“ kako bi se spriječila bilo kakva istina i bilo kakvo suprotno mišljenje, u mjeri u kojoj bi i Staljin zavidio. Takvi lažni novinari pokazali su spremnost za sve vrste trikova, namještajući i inscenirajući događaje koji se nisu desili, tako da ova karakteristika predstavlja sumrak civilizacije. Svakako, oni se ne bi usudili i ne bi uspjeli bez podrške svojih nacionalnih vlada i međunarodnih mentora. Djelimično, ali ne i opravdano, ovi lažni novinari odgovorni su za patnje mnogih novinara u zaraćenim zonama.

8. Slična je situacija sa humanitarnim organizacijama. Čak su i neki vrlo poznati i ugledni pojedinci, isključujući mnoge odgovorne i poštene i od ogromne koristi za stradale civile, svojim ponašanjem ugrozili njihovu reputaciju, radeći špijunski posao za međunarodne podanike, pa čak i za drugu zaraćenu stranu. Ali najneprihvatljivije, neki od njih su na jednu od strana krijumčarili naoružanje, municiju i drugi ilegalni vojni materijal i osoblje.

9. Najmalignija je masovna manipulacija nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji sa perfidnim zlostavljanjem mnogih institucija civilnog društva i međunarodnog poretka. Ideja međunarodne pravde je zauvijek ugrožena. Nije ni čudo što neke velike sile, progoneći i namećući takve „ad hoc“ sudove drugim državama, ne sarađuju sa takvim sudovima, osim sa tužilaštvima radi optuživanja predstavnika malih naroda.

10. Takvi sudovi krše mnoge zakone i propise, izbjegavajući uobičajene postupke, otvoreno se priklonivši jednoj od zaraćenih strana. Takav sud podriva čak i dokumente UN-a, poput Rezolucije Generalne skupštine UN-a 70/175, poznate pod nazivom „Pravila Nelsona Mandele“, koja predviđa izdržavanje kazne na mjestima koja su najbliža njihovim porodicama. Kao da ova rezolucija ne postoji, stotine nevinih Srba služile su svoje nepravedne kazne u zemljama daleko od svoje zemlje. Svi su lišeni olakšanih i redovnih kontakata sa porodicama, kao i njihovih kulturnih i profesionalnih potreba i statusa.

11. Zatvorski uslovi različitih nacija u Evropi se jako razlikuju, mada bi „Pravila Nelsona Mandele“ trebalo da obavezuju članove UN-a da uspostave međunarodne standarde umjesto svojih nacionalnih. Ni u doba najvećih diktatora nije bilo zatvoreno toliko nevinih ljudi sa tako perfidnom maskom pravde.

12. Dalje, visoki zvaničnici Suda i Tužilaštva otvoreno pokazuju sopstvenu pristrasnost, masovno učestvujući u komemorativnim i drugim društvenim događajima samo jedne od strana, obavezujući se tako da će biti okrutni prema Srbima dok izvršavaju svoje „nepristrasne“ dužnosti. Na taj način oni pokazuju da je to neka vrsta „pobjedničke pravde“. A zvaničnik najvišeg suda zloupotrebljava svoja diskreciona prava, odbijajući da pusti srpske osuđenike poslije dvije trećine izdržane kazne. Umjesto toga, ovo odbijanje predstavlja izuzetak, a utvrđeno pravilo je preokrenuto, tako da je odbijanje pravilo, a poštovanje ove odredbe čini se izuzetkom.

13. Ovo napušta svaku nadu za opstanak ovog svijeta u dobru, jer je ovo teško zaustaviti i preokrenuti na pola puta. Na putu ka katastrofi, krajnja stanica je sama katastrofa.

14. Za sve ovdje iznijeto postoji mnogo nesumnjivih dokaza, od kojih su mnogi uvršteni u dosijee procesa, ali im nije posvećena ni najmanja pažnja i razmatranje. Uvjeren sam da to nikome nije u interesu, a najmanje Vašoj zemlji i Vašoj visoko cijenjenoj ekselenciji.

15. Bilo koja komisija ili grupa vaših advokata lako bi utvrdila šta je ispravno i kako bi ovaj zločinački poduhvat mogao biti odbačen. Međunarodna komisija sastavljena od vrlo kompetentnih i uglednih stručnjaka već je istraživala „slučajeve Sarajeva i Srebrenice“, a njihovi nalazi za Sarajevo potpuno se razlikuju od svega što su do sada zaključili sudovi. Uskoro će biti objavljen nalaz druge međunarodne komisije za Srebrenicu i to će biti veliko iznenađenje. Suprotno tim stručnim komisijama, nije bilo istrage, niti bilo kog događaja ili incidenta za koji su mnogi „proglašeni krivima“ i osuđeni, nije bilo ništa više od ličnih utisaka, laži suprotnih svjedoka i laži svjedoka „izjašnjavam se krivim“, i lažnih medijskih izvještaja.

Vremenom će biti sve više objelodanjivanja, koje sudovi pokušavaju da spriječe prijetnjama svima koji nisu “pristalice” njihovih prosuđivanja.

Vrijeme je, Vaša Ekselencijo, za Vaše ispravno djelovanje, zarad čovječnosti i opstanka ovog svijeta, prije nego što bude prekasno.