Ispred Suda BiH u Sarajevu okupili su se danas članovi boračkih organizacija i porodica žrtava Republike Srpske.

Poručuju da su nezadovoljni procesuiranjem zločina nad Srbima.

Božica Živković Railić, predsjednica žena žrtvava rata Republike Srpske, kazala je kako se žrtve osjećaju poniženo i da im je teško zbog presude generalu Sakibu Mahmuljinu.

Ali, istakla je, da im je još teže to što 26 godina nakon rata mnogi procesi nisu pokrenuti.

– Niko nije osuđen za brojne zločine u Podrinju, zapadno krajiške opštine, niko ne spominje područje kupreške visoravni. Pogledajte slike (obezglavljena tijela, op.a.) i transparente, zar ovakvi zločini ne zaslužuju kaznu? – upitala je.

Istakla je kako nisu zadovoljni radom pravosudnih institucija BiH te ih ljudski mole i traže da se “pokrenu procesi za srpske žrtve”.

– Da ne dočekamo kraj ovog života, a da nismo od ovog Suda dobili ni mali djelić pravde – kazala je.

Veselko Pejić iz Vozuće kazao je kako se desio veliki ratni zločin nad ljudima koji su branili svoje ognjište.

Među žrtvama je, kaže njegov otac Miloš čije tijelo nije pronašao.

– Mene ne zanimaju politički stavovi ni opcije. Ja dolazim kao čovjek i kažem ljudi moji ovo je 21. vijek, a mi još tragamo za svojim najmilijima. Majka iza mene traži sina, koji je tada imao 19 ili 20 godina. Takvih majki ima još. Ove majke će brzo umrijeti. Mi biološki nestajemo. Ko će ovdje dočekati pravdu. Nikoga ne okrivljujem. Samo tražim i molim dajte da ovo prevedemo na humano pitanje. Svaka majka je majka, svaku majku srce isto boli za djetetom. Ja sam došao da pitam zašto mog oca nema, zašto ne mogu dobiti njegove ostatke da ga sahranim? – rekao je Pejić.

Rekao je kako bi volio da Sakiba Mahmuljina kojem je u toku obnovljeni postupak u Sudu BiH pita gdje je njegov otac.

– Ja sam za to da se svi ljudi identifikuju i pronađu bez obzira na vjeru i naciju svi smo u istom problemu. Svi želimo i bošnjačka i hrvatska i srpska majka da pronađe dijete. Je li ima tu razlike, nema. Zašto se prema nama pravi diskriminacija? Ja sam državljanin ove zemlje, ovdje sam se rodio. Nisam krminalac ni agresor. Borim se da preživim. Moram da nađem svoga oca dok sam živ – rekao je.

Raduška Pavlović iz Vozuće traži sina Slađana.

– Da mi ga je pronaći dok sam živa da ga sahranim, neću ni ja dugo – kazala je Raduška kroz plač, piše N1.