Svjedok Tužilaštva BiH Ljuban Višnjić izjavio je na suđenju pripadnicima takozvane Armije BiH za zločine nad Srbima u Jošanici kod Foče da su u jošaničkom zaseoku Hodžići stradali članovi njegove uže porodice.

Višnjić, nekadašnji ugostitelj pri Jugoslovenskoj narodnoj armiji, naveo je da je u trenutku napada na Jošanicu 19. i 20. decembra 1992. godine, bio u Srbiji jer je otišao po platu, a da je o stradanjima saznao preko medija.

Svjedok je rekao da su tada poginuli njegova majka Zorka, otac Vukadin, braća Milan i Dragoljub, snaha Olga i njeno dvoje djece.

Višnjić je dodao da su tada poginuli i članovi šire porodice, među njima i Stojka Višnjić, te da je u Hodžićima stradalo 18 stanovnika.

Ispričao je da su tijela tri ženske osobe pronađena u šumi, u blizini sela, a na dva tijela je bilo vidljivo da im je pucano u leđa, koja su nakon dolaska deminera prevezena u najbližu bolnicu, te potom sahranjena, prenosi Detektor.

Na pitanje tužioca Vladimira Simovića šta je s kućama i objektima njegovog oca, svjedok je rekao da je sve popaljeno, te da je u Hodžićima bilo šest kuća.

Višnjić je ispričao da je o tome ko je izvršio napad saznao u tramvaju u Sarajevu, jer je nakon rata radio u Rajlovcu.

Tada mu je, kaže svjedok, revizor uzeo iskaznicu i nakon što je vidio odakle je, rekao da je čuo za stradanja u Jošanici i da je tu „akciju predvodio Sejdić neki”.

Nerminu Mulaliću, braniocu Ferida Buljubašića je potvrdio je da su njegova braća bila u Vojsci Republike Srpske, te da su bili na liniji.

Jesenka Rešidović, branilac Ahmeta Sejdića, pitala je da li je Goja Višnjić radila u vojnoj kuhinji u selu Gapići, a svjedok je potvrdio da jeste.

Slavica Stojanović na suđenju u Sudu BiH je ispričala da je u Brajkovićima živjela s roditeljima, stricom, strinom i njihovim djetetom, te da je u maju ili junu 1992. godine otišla kod sestre u Ustikolinu.

Ona je rekla da je 18. decembra posljednji put vidjela majku, koja ih je posjetila u Ustikolini, a zatim otišla u Jošanicu, te da je saznanja o dešavanjima u Jošanici i Brajkovićima dobila od Mladena Kulića.

-Sljedeće jutro krenula sam u prodavnicu i rekli su da je napadnuta Jošanica, Brajkovići, da sve gori-posvjedočila je Stojanovićeva.

Ona je ispričala da su tada poginuli njena majka, otac, stric i njegova žena i njihov sin Jovica. Rekla je da je tada bilo 56 žrtava i da je dobila saznanja od Kulića da je njen otac pogođen u predjelu glave, a majka u predjelu stomaka.

Stojanovićeva je dodala da su tijela prebačena u mrtvačnicu u Foči i da su sahranjena, a da su kuća od oca i štala izgorjele, te da je u Brajkovićima bilo pet kuća.

Ona je rekla da nikada nije dobila saznanja o tome ko je izvršio napad.

Advokat Mulalić predočio je iskaz iz istrage u kojem je svjedok tužilaštva BiH izjavila da je njen otac Branko povremeno držao straže, što je Stojanovićeva potvrdila.

-Izlazio je gore, iznad kuće, golih ruku-kazala je Stojanovićeva.

Na pitanje advokata Mulalića da li je stric bio vojno angažovan u Gapićima, a Stojanovićeva je odgovorila da jeste, u vojnoj kuhinji.

Za zločine počinjene na području Foče, Višegrada i Čajniča od avgusta 1992. do februara 1993. godine optuženi su Ferid Buljubašić, Ahmed Sejdić, Rašid Sobo, Ševko Glušac, Zakir Jamak, Bahrudin Muhić, Adem Fehrić, Mustafa Poljo, Enver Kustura, Muhamed Liska, Sakib Čakar, Izet Sejdić i Munir Nalo, nekadašnji komandanti i pripadnici takozvane Armije BiH.

Suđenje bi trebalo da bude nastavljeno 17. decembra.