Predrag Ikonić iz Pala je srpski crtač stripa, scenarista, karikaturista i ilustrator koji se od ranog djetinjstva bavi crtanjem stripova, a njegovi radovi su do danas predstavljeni u više gradova naše zemlje i regiona.

Jedan je od osnivača Udruženja „Deveta dimenzija“, glavni je urednik strip magazina „Parabelum“, a po zanimanju je diplomirani inženjer mašinstva. 

On u intervjuu za portal Katera kaže da je stanje na domaćoj strip sceni sigurno deset puta bolje nego prije deset godina, te da danas ima mnoštvo izdavača i izdanja, i više nego u zlatno doba stripa na ovim prostorima.

Kako se pojavilo to interesovanje prema stripovima i crtanju istih i kada ste počeli da se bavite tim hobijem?

Predrag Ikonić: Moje interesovanje za čitanje i crtanje stripova je počelo vrlo rano, nekoliko godina prije mog polaska u školu. Po riječima mojih roditelja i sestri, za sve je “kriv“ moj rođak Dragac koji je malo stariji do mene i koji je ranije ušao u taj svijet devete umjetnosti. Kod njega sam vidio te prve stripove “Mikijev zabavnik“, “Nikad robom“, Zagor, Blek i ostali i bio sam zaljubljen na prvi pogled. Kod mene se odmah javila i želja da sam stvaram svoje priče, a ne samo da gledam slike iz tuđih stripova. Tako se znalo desiti da pomenutom rođaku ili sestrama iscrtam njihove školske sveske sa nekim mojim crtanim junacima. U početku su to uglavnom bili kauboji i indijanci jer je tih godina taj žanr bio najpopularniji. 

U osnovnoj školi već sam objavljivao svoje radove u školskom listu i u listu mog razreda koji sam sam i pokrenuo. Malo ozbiljnije sam počeo da se bavim stripom u srednjoj školi, tada sam već znao dosta o nastanku stripa, alatima i priboru koji se koriste, ostvario sam i neke prve kontakte sa poznatijim autorima iz svijeta stripa i nekim izdavačima. Jednom sam čak bio gost u redakciji poznatog dječijeg časopisa “Male novine“ na poziv pokojnog Ahmeta Muminovića, poznatog sarajevskog strip autora. To nikad ne mogu zaboraviti. Ugošćen sam kao neka strip zvijezda, a nedugo zatim objavljen je kraći tekst o meni sa nekoliko isječaka iz mojih stripova. Bio mi je ponuđen i veći prostor za objavljivanje u nekom od narednih brojeva čim završim neki strip koji bi zadovoljio kvalitetom. Nažalost,  rat na početku devedesetih je sve to prekinuo.

Kada ste objavili prvi strip i šta je on sadržao tada? Koliko je opravdao uloženi trud i očekivanja?

Predrag Ikonić: Bez obzira što sam neke svoje radove objavljivao u svom školskom listu, za prvo pravo objavljivanje smatram štampanje mog stripa od jedne strane “Sveznalica“ u strip fanzinu „Madcap“ Tihomira Mraovića iz Križa u Hrvatskoj. Objavljivanje u listu mog razreda je bilo u tiražu od jedan primjerak, jer sam crtao direktno na papiru na kojem se časopis i čitao, nije bilo nekog posebnog štampanja. Kasnije sam na nagovor drugara te neke brojeve fotokopirao. „Madcap“ je bio strip fanzin koji je pokrenuo tada mladi književnik i scenarista iz Hrvatske koji je objavljivao kraće stripove mladih autora.

Prije sedam godina objavljena je knjiga na 176 strana sa tvrdim koricama pod nazivom „Najbolje od Madcapa“ gdje su ponovo reprizirani moji stripovi. Zadivljen Tihomirovim primjerom pokrenuo sam vlastiti strip fanzin „New art“ po nazivu naše strip grupe iz Vogošće, koju su činili moji rođaci Nešo, Dragac i drugar Aco. Kasnije smo imali jednog pridruženog člana iz Sarajeva kog nikada uživo nisam ni upoznao. Moj fanzin je izašao u tiražu od pet primjeraka, crnobijele fotokopije mojih stripova od jedne stranice od kojih je svaki imao neku poruku.

Naslovnu stranu sam obojio tuševima u boje, tako da je svaki od primjeraka u stvari raritet, razčičit. Poslao sam ih na par adresa sa kojima sam tada imao prepisku. Bilo mi je drago kada sam prije desetak godina u popisu kolekcije jednog od najvećih strip kolekcionara bivše Jugoslavije, dr Ivice Velesa iz Virovitice našao i svoj fanzin na spisku svih izdanja koje on posjeduje.

Da li je moguće odrediti dosadašnji broj objavljenih radova i koje od njih biste mogli izdvojiti kao najdraže?

Predrag Ikonić: Ne vodim nikakvu evidenciju o nacrtanim i objavljenim  stripovima tako da neki tačan podatak i nemam, pogotovo zbog nekoliko velikih prekida u mom stvaralaštvu. Sigurno je da sam nacrtao mnogo, mnogo manje stripova od onoga što sam želio u određeno vrijeme. Uvijek je bilo nešto što se ispriječilo u životu i strip potiskivalo, ne na drugo, nego na posljednje mjesto.  Ali kad to prođe, nešto drugo dođe i tako u krug. Ipak, ja sam zadovoljan svim do sada urađenim, a najviše sam zadovoljan što sam još uvijek u tom čarobnom svijetu.

Od nekih mojih značajnijih i dugometražnih ostvarenja istakao bih strip „Ekstra Gedža – tatko na superheroji“ koji sam nacrtao u saradnji sa Dejanom Stojiljkovićem iz Niša, sada već poznatim strip književnikom i scenaristom. Dejan je 2008. godine uspio da nađe sponzora i objavi tih naših pedesetak stranica stripa u jednom strip albumu, u tiražu od 300 primjeraka. Novijeg datuma je moj rad inspirisan pričama Petra Kočića, koji sam crtački podijelio sa Milanom Mladićem, mojim rođakom, ali i bratom po oružju.

Obojica smo obradili po dvije Kočićeve priče, a rad na „Jazavcu pred sudom“ smo podijelili. Sve to je podržala Narodna univerzitetska biblioteka Republike Srpske i objavila u strip albumu kog smo mi nazvali „Stripovijetke“ u srpsko-ruskoj verziji. Kasnije je naše Udruženje strip autora i obožavalaca stripa Republike Srpske „Deveta dimenzija“ objavilo i proširena izdanja u srpsko-njemačkoj, srpsko-francuskoj i od nedavno i u srpsko-italijanskoj verziji. Bila je i srpsko-grčka verzija objavljena u malom tiražu i bez „Jazavca“ za potrebe jedne manifestacije u Atini kao i jedno kompletno izdanje u boji samo na srpskom jeziku.

Ovo je naše do sada najprevođenije i najpoznatije ostvarenje. U narednih pola godine trebao bi izaći i jedan obiman strip album „Gluvo doba“. Riječ je o adaptaciji priča Ninoslava Mitrovića iz njegove istoimene zbirke. Ja sam nacrtao uvodnu priču „Zavjet“, a još nekoliko strip crtača iz Republike Srpske su uradili ostale priče.

Kakvu poruku nose Vaši stripovi i kojim uzrastima su najčešće namijenjeni?

Predrag Ikonić: Ja bih najviše volio da crtam neke stvari iz naše svakodnevnice ili neke stripove koji su namjenjeni isključivo djeci najmlađeg uzrasta, ali kada sve sada sagledam izgleda da je u mojim stripovima najviše bilo neke istorije starijeg ili novijeg datuma, malo fantazije i slično. Svaki od nastalih stripova ima neku poruku, i ovi od jedne stranice i ovi dugometražni. Ne bi imalo smisla da nije tako.

Uglavnom je to neka borba između dobra i zla, gdje dobro naravno pobjeđuje. Volim priče sa dosta preokreta, sa neočekivanim krajevima. U saradnji sa Zavodom za udžbenike i nastavna sredstva Republike Srpske uradio sam deset bojanki i ilustrovao dvije knjige basni. Volio bih ići u tom smjeru, crtati neke bajke ili basne u stripovima, ne ove poznate, nego neke naše tek izmišljene. Iz svake bi trebalo izvući neku poentu, učiti našu djecu pravim i istinskim vrijednostima.

Takođe, ima jedan dio mog stvaralaštva kom se uvijek vraćam, to su stripovi sa temama iz otadžbinskog rata. Nekako su još uvijek jaki ti osjećaji i osjećam dug prema poginulim saborcima, ali i prema sebi. Želim da neke od tih stvarnih događaja ovjekovječim u stripu. Iako je vrijeme bilo gadno, bilo je tu i lijepih i nevjerovatnih stvari, anegdota. Kroz te kraće stripove želim izvući poruku o besmislu ratovanja na ovim prostorima.

Ko su za Vas najveći strip crtači i koje stripove ste najviše voljeli da čitate?

Predrag Ikonić: Jedan od prvih kojem se i dan danas divim je naš poznati strip autor Bane Kerac. Njegovi stripovi ili ilustracije za naslovne strane su dominirali na našim prostorima osamdesetih i mislim da je on bio uzor većini moje generacije. Danas Baneta i lično poznajem, radio sam i jedan veliki intervju s njim prošle godine. Od njega uvijek ima šta da se nauči.

Ja mnogo volim domaće crtače, a danas ih većinu poznajem pa ne mogu reći da su idoli, uzori, ali svakako inspirišu da se radi i da se crta. Od svakog od mojih kolega može nešto da se nauči. Od stranih autora uvijek sam najviše volio stripove italijanskog crtača Mila Manare. Svaki njegov kadar iz stripa slobodno možeš isjeći i uramiti, toliko su prelijepi. Naravno, tu je i rame uz rame s njim francuski strip autor Žan Žiro Moebius.

Koliko je strip danas popularan kod mladih, da li je poznato koliko je dostupan na trafikama i koliko se kupuje/prodaje? 

Predrag Ikonić: Strip je na prostorima bivše Jugoslavije izgubio nekoliko čitalačkih generacija, tako da danas on nije ni blizu popularan kao nekada. Mnogo današnje djece ne zna ni šta je to strip. U svijetu je malo drugačija situacija, ali popularnost je značajno opala. Mnoštvo je uzroka, živimo u drugačijem vremenu, tehnologija "fura" brzinom svjetlosti, strip je postao skup hobi.

Zahvaljujući srpskom izdavaču stripova „Veseli četvrtak“ iz Beograda strip se kod nas vratio na kioske, ali sve su to mali tiraži. Finansijski takođe nisu dostupni većini građana. Takođe, većina tih stripova oslonjena je na italijansku produkciju koja je bila popularna kod nas osamdesetih godina prošloga vijeka. A omladina se promjenila, njih ne privlače baš priče sa Divljeg zapada. Japanci su tu otišli u korak s vremenom. Prije dvadesetak i više godina počeli su se pojavljivati crtani filmovi iz japanske produkcije, a kasnije i stripovi nazvani „manga“ koji su nama odraslim u početku malo i smetali. Tu su likovi nacrtani sa velikim očima, uglavnom širom otvorenih usta i mnogi kadrovi se ponavljaju. Ali priče su ono što je bitno.

Japanci su našli neki novi način za pričanje zanimljivih priča i što je najvažnije to se svidjelo današnjoj omladini. I ja sam promjenio svoje mišljenje koje sam imao u početku kada sam vidio neka od tih ostvarenja koja su nacrtana vrhunski, perfektno. Manga se dosta čita i u Japanu, ali i širom svijeta.

Da li su razvoj tehnologije i samog interneta ugrozili izradu stripova i njihovu distribuciju? 

Predrag Ikonić: Ne mogu reći da je razvoj tehnologije i interneta ugrozio izradu stripova. Naprotiv, tu ima više dobrih nego loših stvari. Računari, skeneri, tableti samo su nova oružja u stvaranju ilustracija i stripova. Pravom umjetniku nije bitan alat već krajnji rezultat, a razvojem tehnologije dosta se dobilo i na brzini izrade stripova.

Zatim, distribucija i dostupnost stripova svima je mnogo lakše danas putem interneta. Dobra je stvar što danas izdavači ponude nekoliko stranica svog novog izdanja na uvid, pa ako ti se svidi, trkni do kioska ili knjižare i kupi luksuzno papirnato izdanje. Neko više voli da čita na tabletu tako da za njih postoje elektronska izdanja novih, ali i starih stripova. Tako, da na vječno pitanje hoće li strip kao medij izumrijeti, ja uvijek odgovaram da je sigurno da neće. Malo će se preseliti možda i u druge medije, ali izumrijeti sigurno neće. Elementi stripa su svuda prisutni, u filmu, animaciji, video igricama, tv serijama, reklamama... Nema zime za strip.

Kako biste ocijenili današnje stanje na strip sceni Republike Srpske i Srbije?

Predrag Ikonić: Stanje na domaćoj strip sceni je danas sigurno deset puta bolje nego prije deset godina. Ima mnoštvo izdavača i izdanja, i više nego u zlatno doba stripa na ovim prostorima. Puno je strip salona, festivala, izložbi, zastupljenosti u medijima. Na našim izložbama i strip radionicama uvijek ima dosta mladih ljudi željnih za stvaranje novih crteža. Naravno, da sve to može mnogo više i bolje, ali zato smo mi tu, da i dalje radimo na promociji i produkciji stripa.

Kakvi su Vaši dalji planovi u narednom periodu?

Predrag Ikonić: Mi smo ostvarili većinu, a možda i sve zacrtane ciljeve od dana registracije našeg Udruženja “Deveta dimenzija“ do danas. Sve to treba održavati na jednom visokom nivou i pomjerati granice. Jedno je isto sigurno, a nadam se da prave zaljubljenike u crtanje i strip na ovim prostorima neće razočarati: od stripa se na ovim prostorima niko neće obogatiti, a teško da će moći i živjeti samo od stripa. Ni izdavači ni autori.

Na našim prostorima još uvijek nije moguće, a ne znam ni da li će biti ikad više, da recimo možeš da živiš i radiš kao autor stripa, to jeste da objavljuješ ovdje u našim izdanjima i da ti je to dovoljno za život. To samo u nekim lijepim snovima može. Ljudi koji se ovdje profesionalno bave stripom, to jeste, hrane svoju porodicu, crtaju mahom za strane izdavače u Francuskoj, Belgiji, Italiji ili Americi. Pored stripa vjerovatno zarade usput objavljivanjem nekih ilustracija ili slikanjem slika. Mi na nekim našim okupljanjima često znamo ponoviti frazu:  „Od stripa se ne živi nego se živi za strip!“ I to je jedina prava istina, ali i suština bavljenja ovom granom umjetnosti na našim prostorima. 

Biografija:

Predrag Ikonić (Sarajevo, 22. maj 1974) alijas "Peđa slavni" je diplomirani mašinski inženjer. Član je udruženja "Udruženja za promociju i produkciju stripa" iz Beograda. Živi i radi na Palama.

Izložbe

Balkanska smotra stripa u Leskovcu 2001, 2002, 2003, 2004 i 2005;
Izložba stripa u Nišu povodom konkursa 2003. i 2004;
Šabački festival stripa 2003. i 2006;
Izložbe stripa Srpske 2006, 2013, 2019;
Festival stripa u Beogradu 2003, 2004, 2005 i 2006;
Smotra mladih strip autora u Leskovcu 2006;
Prvi Međunarodni salon stripa Banja Luka 2018:
Četvrta Izložba stripa Srpske 2020;
Izložba "Gluvo doba" 2020.

Novinar: Miljan Rašević