Pukovnik Milenko Lalović, ratni komandant Prvog bataljona Mostarske brigade, Trećeg bataljona Nevesinjske brigade i Druge lake brigade Vojske Republike Srpske, preminuo je u Beogradu u 63. godini.

Lalović je bio učesnik najvećih bitaka u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, a njegova uloga se posebno istakla u prvoj Mitrovdanskoj bici i ofanzivi na Drugu laku brigadu kada je pala Bijela.

Pukovnik Zoran Janjić, jedan od ratnih komandanata u Nevesinjskoj brigadi, rekao je Srni da je otišao veliki čovjek i borac, te da je Lalovića ubila nepravda prema srpskim borcima i Republici Srpskoj.

- Posebno su ga pogodila hapšenja naših saboraca u Nevesinju, jer je to smatrao kao veliku nepravdu. Smatrao je da su nepravedno optuženi - rekao je Janjić.

Milenko Lalović rođen je u Kalinoviku 1958. godine. Završio je Srednju vojnu školu pješadije u Sarajevu i kao odličan đak dobio mogućnost da ide na Vojnu akademiju. Završio je akademiju 1980. godine i počeo da radi kao komandir voda na Vojnoj akademiji gdje su ga zadržali da bude vaspitač mlađim generacijama. Najviše vremena u mirnodopskom dijelu je proveo na Vojnoj akademiji.

Janjić se prisjeća da je Lalović u Hercegovinu došao 17. maja 1992. godine, u Hercegovački korpus i dobio raspored u 10. motorizovanu – Mostarsku brigadu gdje je postavljen na dužnost komandanta Prvog batoljana Mostarske brigade.

- Kada se Mostarska brigada povukla u rejon Busak - Vranjevići i 15. juna 1992. godine formirana Nevesinjska brigada od 10. Mostarske i 13. Nevesinjske, Lalovićev bataljon je postao Treći bataljon Nevesinjske brigade. Bio je na položaju na glavnom pravcu napada neprijateljskih snaga u rejonu Buska. Njegov bataljon je bio na odbrani toga pravca - naveo je Janjić.

On je istakao da je Lalović na nevesinjsko-mostarskom ratištu bio do 1994. godine kada prelazi za komandanta Druge lake brigade i na tom položaju na Borcima ostaje do kraja rata. Nakon rata vratio se porodici u Beograd i radio u Generalštabu vojske Srbije do penzionisanja 2009. godine.

- Ostao je zapamćen po nadimku `Lale Zavrata`, jer je čitav rat nosio crnogorsko-hercegovačku kapu `zavratu` kao identitetski simbol Srba. Druga karakteristika po kome su ga pamtili narod i vojska je to što je bio omiljen oficir. Svi su ga voljeli i cijenili, rado su ga prizivali u društvo - naveo je Janjić.

Prema njegovim riječima, Lalović je prošao najteže periode kroz koje je prošla Mostarska i Nevesinjska brigada.

- Bio je u najvećim bitkama, prvoj Mitrovdanskoj bici, zatim ofanzivi na Drugu laku brigadu kada je pala Bijela. Nakon Dejtona cijeli položaj koji je držao morao je da napusti i preda u ruke muslimanskih snaga. Doživio je poraz u miru, a ne u ratu. Odlikovala ga je velika hrabrost i predanost odbrani Republike Srpske, tome je bio predan do kraja - naveo je Janjić.

Komandant bataljona u Nevesinjskoj brigadi Dragomir Bakoč sjeća se Lalovića kao profesionalca i sposobnog oficira. "Bila je dobra saradnja između naših bataljona. Uvijek smo se mogli osloniti na njega i njegovu jedinicu. Znao je da se postavi kao komandant, svakoga je razumijevao i bio korektan u saradnji", kaže Bakoč.

Lalović je preminuo sinoć, a biće sahranjen na Bežanijskom groblju, u srijedu 22. decembra.