Nekadašnji košarkaš fočanske „Sutjeske“ i trener u Ženskom košarkaškom klubu „Crvena zvezda“ iz Beograda, Vitomir Vita Blagojević preminuo je u Foči u 67. godini.

Blagojević je bio član zlatne generacije fočanskih košarkaša, koja je 1980. godine izborila plasman u Drugu saveznu ligu Jugoslavije.

U igračkoj karijeri, osim za "Sutjesku", nastupao je i za višegradsku „Vardu“.

Kao trener, Vita Blagojević uspješno je vodio juniorke beogradske „Crvene zvezde“ sa kojima je bio višestruki državni prvak.

Za njega se može reći da je imao veliku ulogu u razvoju ne samo košarke u Foči, već i ženske košarke u Srbiji.

Iz generacije „Zvezdinih“ juniorki, koje je Blagojević trenirao, čak 11 igračica obuklo je dres seniorske reprezentacije tadašnje SR Jugoslavije, odnosno Srbije i Crne Gore, što dovoljno govori o njegovoj stručnosti, posvećenosti i ljubavi prema košarci.

Kao trener je radio i u Bahreinu, a bio je dio tima stručnjaka koje je angažovao proslavljeni košarkaš Dejan Bodiroga u svom kampu u Trebinju.

Među kolegama i prijateljima ostaće upamćen kao veliki košarkaški stručnjak, koji je otrkivao talente i stvarao prvotimce, nesebično se trudeći da znanje prenese na mlade igrače.

Njegov učenik i saigrač Davor Lugonjić, jedan od najuspješnijih košarkaša „Sutjeske“ u istoriji ovog kluba, priča da je Vita bio prvo izuzetan čovjek, a onda i izuzetan pedagog.

- Bio je sjajan čovek, posvećen veoma košarci, veliki košarkaški znalac, zaljubljen u košarku u najpozitivnijem smislu, jer je vreme u kome se on bavio košarkom bilo amtersko bavljenje, bez ikakvih naknada iz čiste ljubavi. Pripadao je generaciji Željka Markovića, Radmila Kovačevića, braće Perišić, bio prva postava sa njima i doneo rezultate u Foči kakvi se posle toga, ni pre toga, nisu dešavali - kaže Lugonjić.

Kao profesor fizičkog vaspitanja, Vita Blagojević znao je da prepozna talenat kod djece i da ih na pravi način motiviše da zavole sport i da uporno rade na sebi. Ispoljavao  je izuzetnu strast prema košarci i posvećenost da znanje prenese na mlađe.

- Zaslužan je za razvoj mladih igrača, nije bio sebičan da pokaže i pomogne, a kada sam ja u pitanju lično je zaslužan da sam uopšte igrao košarku i nastavio da igram. Moje igranje košarke je vezano za njegovu vjeru u moj talenat - ističe Lugonjić.

Zahvaljujući Viti Blagojeviću, Lugonjić je postao provtimac šampiona Evrope „Bosne“, napravivši uspješnu profesionalnu karijeru.

- On me je odveo u Bosnu, inisitrajući da sam ja igrač za taj klub, a Bosna je tad bila prvak Evrope. Ja sam bio na raskrsnici da li studirati mašinstvo ili igrati košarku, a on je insistirao na toj prvoj probi, na kojoj sam zadovoljio i Svetislav Pešić i Milivoje Karaleić su me odmah pozvali da igram - prisjeća se Lugonjić, koji će kasnije završiti studije prava i ostvariti izuzetnu karijeru, igrajući u prvoj jugoslovenskoj ligi, između ostalih i za tuzlansku Slobodu, Zagreb, Željezničar, Beobanku.

Lugonjić navodi da je Vita Blagojević prilično bio pod uticajem čuvenog profesora Milivoja Karaleića, koji je takođe prepoznavao njegov talenat za vođenje ekipe i za rad sa mladim igračima.

- Radeći sa mladima u školi kao profesor fizičkog, imao je pravi pristup i mnogi su iz te njegove posvećenosti i strasti crpili najbolje i kasnije se afirmisali kao dobri sportisti. Izvanredna procjena ko je talenat i šta je potrebno da bi se uspjelo i jedan pedagoški pristup kojim je uspevao da i one koji su sumnjali u sebe, da li da nastave košarku, da ih odgovori od prestanka igranja, davao je prave savete - dodaje Lugonjić, koji već tri decenije živi u Beogradu.

Vita je i kao igrač i kao trener dao mnogo, a imao je potencijala i za mnogo više.

- Svi smo igrali i učili košarku gledajući Vitu Blagojevića, Željka Markovića, Radmila Kovačevića, braću Perišić, i njihovo znanje je doprinelo da se mi bavimo košarkom.  Svakako je to bilo zlatno vreme košarke u Foči, ja sam bio tada mlađi i čast je bilo nositi torbe takvim igračima, kada sam počinjao - naveo je Lugonjić.

Vita, kako su ga zvali sugrađani, rođen je 5. jula 1958. godine u Foči.

Završio je Fakultet za fizičku kulturu u Sarajevu, a poslije igračke karijere je radio kao profesor fizičkog u Beogradu.

Nakon teške povrede i operacije kičme, otišao je u prijevremenu penziju i vratio se u rodnu Foču.

Vita Blagojević je preminuo 25. oktobra, a dan kasnije je sahranjen na groblju Barakovac u Foči.