Knjiga reportaža "Tamo gdje je duša" višegradskog novinara Radoja Tasića oživljava zaboravljeni način života srpskog seljaka, stara narodna vjerovanja i običaje i na specifičan, ne samo novinarski, način govori o čovjeku sa margine, istaknuto je na promociji ove knjige u Foči.

Tasić je u knjizi sabrao 50 svojih reportaža nastalih od 2000. godine do danas, koje je objavljivao u brojnim medijima za koje je radio i još radi.

Novinar i književnik iz Foče Radisav Mašić rekao je na sinoćnjoj promociji u fočanskom Centru za kulturu i informisanje da je Tasić jedan od iskusnih novinara koji je sposoban da primijeti ono što je naizgled obično i da o tome napiše nešto neobično.

On je naglasio da je jedna od takvih neobičnih reportaža, u kojoj je Tasićev pripovjedački dar posebno došao do izražaja, priča "Bronza" o zvonu za stoku.

- Novinarska reportaža je najsloženiji oblik novinarskog izražavanja i ona je najbliža književnosti. Tasić je u ovoj knjizi napisao više reportaža koje su blizu književnom izrazu i više su pripovijetka nego što su reportaža - rekao je Mašić.

On je dodao da su u Tasićevim reportažama opisani ljudi sa margine života, običaji, događaji, vjerovanja i sve ono što u narodu živi, a u redovnom novinarskom izvještavanju ne nalazi mjesto.

- Zbog toga je reportaža i svevremena, jer ostavlja čitaocima i za buduća vremena da se prisjećaju likova i događaja koji su bili specifični tada i ostali specifični uvijek - naveo je Mašić.

Priče su svrstane u pet poglavlja - "Obični ljudi", "Ljudi poslije rata", "Predanja i legende", "Proročanstva" i "Zapisi pored puta".

Zbirku otvara potresna, ali priča koja šalje poruku optimizma "Od ruku noge napravila", o baki Julki iz sela Plema kod Rudog koja se zbog paralize kreće "četvoronoške" i, mada živi u velikom siromaštvu i ispod nivoa ljudskog dostojanstva, puna je vedrine i volje za životom.

Autor Radoje Tasić kaže da su sve priče autentične, o istinitim događajima i likovima, a u vezi sa nekadašnjim radovima na selu koje je vrijeme pregazilo, poput kresanja lista, odlaska u sijeno ili u Banat na branje kukuruza, o kiridžijama, rabadžijama.

- Posebno poglavlje posvećeno je prorocima, najviše Tarabićima iz Kremana kod Mokre Gore koji su predvidjeli neke lokalne, ali i svjetske događaje. Tu su i dvije teške ratne priče `Imala majka četiri sina"` o poznatoj baki Božani Delić, kojoj su u ratu nastradala četiri sina i kćer i priča `Idem obići svog junaka` o supruzi koja se ubila na grobu svog muža - naveo je Tasić.

Iskusni višegradski novinar, koji je prepoznatljiv upravo po svojim reportažama, ističe da će reportažu malo ljudi pročitati ako joj se ne udahne duša, tako da se trudi da ne napravi samo faktografiju priče, već i da pokuša da likove predstavi sa njihovim patnjama, ljubavima, strahovima.

Mladim novinarima, a posebno početnicima, poručio je da u startu ne pišu reportažu.

- Mladi novinar dođe u redakciju, radi nekoliko dana i kaže da hoće da napiše reportažu. Reportaža je najsavršeniji oblik novinarstva, za to mora biti talenta, ali i ogromnog životnog iskustva i radnog staža u novinarstvu bilo u radiju, televiziji, agenciji, pisanom mediju. Neka ne žure, biće vremena za reportažu - rekao je Tasić.