Profesor dr Mirko Kerkez, jedan od najuglednijih srpskih hirurga, višegodišnji zamjenik načelnika Kliničkog centra Srbije ustanovio je u Loznici, na Lagatoru, nekadašnjem imanju Vuka Karadžića, pravu „Srpsku vojnu kujnu“, koja je i statična i mobilna, gdje se spremaju vojnički pasulj, ali i druga jela naših junaka, prije svega onih iz Velikog rata, od Cera, Kolubare do Kajmačalana i Krfa.

Receptura je trajna, ističe profesor Kerkez, koji je, i sam dobar dio karijere, proveo u vojnoj i policijskoj uniformi kao ratni hirurg. Ova „Srpska vojna kujna“ uvela je i hljeb „tain“, koji je nastao po recepturi naših staramajki iz Jadra, Podrinja, Rađecine, Pogdorine i Pocerine.

- Naše mudre majke tražile su način kako da naprave hljeb, koji će biti i zdrav, i dugotrajan i ukusan za njihove muževe, sinove i braću kada krenu na front – kaže dr Kerkez.

Hljeb se pravi od dvije trećine ražanog i trećine pšeničkog brašna, uz dodatak soli i kvasca, u odgovarajućoj razmjeri.

Sprema se na način, koji naš sagovornik, kako kaže, ne krije i rado ga daje svima onima koji ga žele.

Uz „Srpsku vojnu kujnu“ je naša vodenica, klasična potočara, urađena po drevnim vodeničarskim aršinima u kojoj nema kog nema brašna.

Prve količine omiljenog junačkog hljeba koji ide uz sva jela i predjela, podijeljene su besplatno Lozničanima i njihovim gostima. U njemu će da uživaju i mališani učesnici Dječijeg ribolova, koji je u Janji, na Drini, u subotu.

- Hljeb „tain“ smo vaskrsli, ljudi su oduševljeni, a posebno mališani, jer je lijep i vruć i kad se ohladi – kaže profesor Kerkez.

- Ko god hoće obuku, mi smo mu na raspolaganju.