Memorijalni centar Republike Srpske u prilogu Vam dostavlja tekst o svjedočanstvu Kristine Pantelić, kćerke legendarnog komandanta Specijalne brigade Garde Panteri, Branka Pantelića.

U autentičnom i emotivnom svjedočanstvu, Kristina prvi put govori o svom ocu, njegovom ratnom putu, hrabrosti, požrtvovanosti i vrijednostima koje su ga učinile jednim od najpoštovanijih komandanata Vojske Republike Srpske.

On je išao tamo gde niko nije hteo. Uvijek je bio spreman da se žrtvuje za otadžbinu, tako Kristina Pantelić opisuje svog oca, legendarnog Branka Pantelića Pantera, jednog od najhrabrijih i najpoštovanijih komandanata Prve bijeljinske lake pješadijska brigade poznatije pod nazivom Specijalna brigada Garda Panteri.

Rođena 28. aprila 1988. godine u Beogradu, Kristina je odrasla uz priče o ocu koga je izgubila kao četvorogodišnjakinja. Ipak, njegovo prisustvo pratilo je njen čitav život – kroz sjećanja, porodične priče, odlikovanja i nasljeđe koje i danas čuva.

Branko Pantelić je u 34. godini života postao potpukovnik, bio je izuzetan sportista, harizmatičan, nasmijan i „ludo hrabar čovjek“, ističe Kristina.

Ljudi su ga voljeli, a on je svojim djelima zaslužio poštovanje. Išao je prvi u borbu, štitio svoje borce, posebno mlade.

- Nije jurio pozicije i fotelje – njegov patriotizam bio je iskren i dokazan na terenu - kazala je Kristina za oca.

Kristina pamti rijetke, ali duboko urezane trenutke sa ocem: zajedničke košarkaške patike, njegove bijele sa plavom, njene identične sa roze trakom, igru na livadi u rodnoj kući, trenutak kada ju je spasavao. U snovima ga i danas vidi u bijeloj majici i vojničkom prsluku.

- Rasla sam uz sve priče o njemu. Gde god sam se pojavila, osjećala sam se posebno, posebno ovde u Republici Srpskoj. I ja i sestra smo uvek bile svesne da je tata nešto veliko - priča Kristina u svom svjedočanstvu.

Poginuo je u zasjedi na planini Majevici u mjestu Rastošnica 4. septembra 1992. godine, u području koje je za Kristinu danas najposebnije mjesto u Republici Srpskoj. Upravu tu, u Spomen-parku „Branko Pantelić Panter“, na Panjiku, na Majevici, za Memorijalni centar ostavila je svjedočanstvo o svom ocu, čije je ime, zajedno sa ostalim stradalnicima, u spomen obilježje uklesao zahvalni narod Smoluće, Potpeća i Tinje.

- Ovde je moj tata ostavio život. Ovde je poslednji put kročio nogom. Za mene ništa na svetu nije kao ovo mesto - navela je ona u svom svjedočanstvu.

Njegova smrt u zasjedi, umjesto u otvorenoj borbi koju je očekivao i dalje joj teško pada, ali njegov život i nasljeđe ostaju jači od bola. Danas Kristina živi u Beogradu, odgaja sina i trudi se da mu prenese vrijednosti koje je njen otac oličavao.

- Tatine slike su svuda po stanu, njegova odlikovanja… Pričam mu o dedi da zna kako treba da izgleda jedan pravi muškarac - rekla je ona u svjedočanstvu za Memorijalni centar Republike Srpske.

Kaže da je ponosna, ali i da joj nedostaje njegova zaštita, podrška i oslonac koji samo otac može dati, a posebno joj je teško bilo na maturi, vjenčanju, u teškim i lijepim trenucima.

Kristinina priča jedna je od više od 50 svjedočanstava zabilježenih u Bijeljini za Memorijalni centar Republike Srpske. Svjedočanstva su dokumentovana u saradnji sa Odjeljenjem za boračko – invalidsku i civilnu zaštitu Grada Bijeljina, Gradskom organizacijom porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Bijeljina i ostalim organzacijama proisteklim iz Odbrambeno – otadžbinskog rata.

Kompletno svjedočanstvo Kristine Pantelić dostupno je na zvaničnoj stranici Memorijalnog centra Republike Srpske na sljedećem linku.