Ljubav prema poslu koji radi, ljubav prema mladim ljudima sa kojima radi, kako u školi „Vasilije Ostroški“ u Sokocu, tako i van nje, ljubav prema rodnom gradu i ljudima u njemu, riječi su koje bliže opisuju profesora matematike i računarstva Anju Krsmanović.

Iako je vrsni poznavalac svih matematičkih operacija i doskočica, proračuna nema kada je riječ o posvećenosti i pažnji koju pruža svojim učenicima. One se pišu znakom beskonačno ∞. Upravo privrženost mladima i rad sa njima odveli su Anju na brojna putovanja kroz svijet i u njihov svijet. Učestvovala je na radionicama, seminarima i skupovima koji promovišu istinske vrijednosti kojima treba da teže kako radnici u obrazovanju, tako i drugi stručnjaci koji se bave radom sa mladim generacijama.

Jedno od putovanja za koje kaže da je vežu lijepe uspomene je ono do Budimpešte. Kancelarija Evropske unije u BiH namjenjena mladima organizovala je odlazak u Mađarsku.

- Ovaj grad na Dunavu je jedan od meni omiljenih. Iako sam tamo već ranije putovala, kada sam vidjela prijavu, nisam odoljela. Nisam se nadala da ću ući u uži odabir, demantovao me je mejl koji me zatekao u Italiji, gdje sam putovala sa učenicima tokom raspusta - prisjetila se Anja.

Brojne aktivnosti, uspješni projekti, akcije, te bogat i sadržajan rad sa mladima, Anji su omogućili potrebne kompetencije i preporuke koje su je nedavno odvele na putovanje tokom kojeg je stekla nova iskustva i doživljaje za prepričavanje. Poziv je bio upućen onima koji rade u formalnom i neformalnom obrazovanju, a trening je okupio dvanaest stručnjaka iz tri zemlje – Francuske, Njemačke i BiH. Trening je trajao pet dana, a održavao se u Lionu u Francuskoj.

Foto: infocentar.ba

- Tema oko koje smo se okupili bila je njegovanje kulture sjećanja vezane za ratove u proteklom stoljeću, Prvi i Drugi svjetski rat, te ratovi na Balkanu, uključujući i posljednji rat u BiH. Iako sam u početku bila skeptična kada je riječ o samoj temi, bila sam spremna da argumentovano branim svoje stavove. Za tim, nije bilo potrebe, a moj stav nakon svega je da od Francuza treba da učimo kako se čuva sjećanje, pa i na najtužnije i najbolnije dane naše istorije - kazala je ona.

Anja pojašnjava da su u okviru treninga, kao stručnjaci iz tri zemlje, imali priliku da osmisle kako će izgledati razmjena mladih koja će uslijediti na jesen ove godine. Pomenuti događaj biće inspirisan istom temom – Kultura sjećanja na pomenuti istorijski period, a polazna tačka je u Parizu. Uslijediće Minhen, zatim Beč, Zagreb i Sarajevo. Projekat će trajati dvije sedmice.

- Bilo je jako zanimljivo osmišljati šta je to što bi mladi ljudi trebali da vide, posjete i nauče tokom radionice. Bilo je zanimljivo čuti drugačija mišljenja, ali i sagledati različite metodologije i načine rada.

Foto: infocentar.ba

Ono što je na Anju, kao velikog emotivca, ostavilo poseban utisak jeste posjeta Istorijskom muzeju otpora i deportacije, koji je zapravo i najveći centar otpora u Drugom svjetskom ratu, a nalazi se upravo u Francuskoj.

- Obuzele su me različite emocije, od straha, tuge, ljutnje, ali i ponosa. Koliko su ljudi težili slobodi svjedoči svaki kutak ovog mjesta. Uvidjela sam da je upravo sloboda ta koja je nezaustavljiva i da ljudi koji su se u to doba za nju borili nisu imali mnogo godina, a stvarali su velika djela - rekla je Anja.

Foto: infocentar.ba

Dodaje da je po prvi put vidjela autentičnu zastavu nacističke Njemačke i da taj komadić tkanine i danas budi nemir u čovjeku.

- Ta zastava je 1944. godine bila okačena na zgradi u kojoj smo boravili. Taj osjećaj je pun jeze. Svjedočila sam brojnim poučnim pričama koje nose samo jednu poruku – da je sloboda imperativ. Na ovakvim mjestima postavite sebi pitanje da li smo opravdali žrtvu ovih ljudi­?

Foto: infocentar.ba

Kako je rekla u razgovoru, jednaka ljubav je veže za posao nastavnika, ali i za rad sa mladima u nevladinom sektoru. Možda je upravo spoj ove dvije sfere doprinio tome da Anja bude omiljena među učenicima, koji joj nerijetko povjeravaju svoje najskrivenije tajne. Kaže da su mladi ljudi dobri, posvećeni i odgovorni i da im samo treba dati priliku.

- Danas se velika odgovornost nameće školama i nastavnom kadru. Smatram da mladi svoju ličnost grade prvo u porodici, a da smo mi nastavnici ti koji treba da im pružimo ljubav i prijateljstvo u školi. Onoliko koliko mi damo njima, toliko će da nam vrate. Ako im pružimo znanje, ljubav i prijateljstvo, sigurna sam da će nam uzvratiti istom mjerom - kazala je Anja.

Foto: infocentar.ba

Svoje đake uči da su dobrota, zajedništvo, ljubav i drugarstvo nešto što je najvažnije da uče, pored matematike, naravno. Anjinim ubjeđenjem da će dobrota spasiti naše narušeno društvo i da će ljubav spasiti svijet završićemo ovu priču. Do neke nove…

Piše: Bojana Marković