U proglasu kralja Nikole iz 1876. godine, u kom se obraća, kako kaže, braći našoj Muhamedancima, koji iako su druge vjere „su naša braća, jer njihovim žilama teče srpska krv“.

On u svom proglasu iz 1876. godine kaže:

Hercegovci muhamedanske vjere! Sve što ovđe rekoh vašoj braći Hristove vjere važi potyno i za vas. Vrijeme kada su vaši preci primili vjeru Muhamedovu i uživali osobitu vlast i gospodstvo, prošlo je odavno. Malo po malo oduzeo vam je sve to Osmanlija teški, samovoljni pritisak osmnlijski nočeli ste već i vi jako osjećati. Da nije došao i za vas ovaj sretni čas, i vi bi ste još za malo postali raja osmanlijska isto kao i Hrišćani.

Muhamedanci! I ako ste druge vjepe vi ste bpaća naša, jer u žilama vašijem teče srnska krv. 3ato ja dolazim, da vas oslobodim isto kao i bpaćy vašu Hrišćane.

U oslobođenoj Hercegovini vi ćete živjeti slobodno. 3akon će y njoj za svakoga jedan i jednak biti, a za sve pravedan. U vjeru vašu kao u svetinju neće niko ticati. Ja vam jemčim za to, a o pravičnosti i o ljubavi mojoj prema vama svjedoci su stotine jednovjernika vašijeh, koji su u zemlji mojoj i kod mene nailazili vazda bratskoga dočeka, pomoći i odlikovanja.

Ja vas pozivam dakle, Muhamedanci, da ne dižete oružja protiv svoje jednokrvne bpaće Hrišćana. Ako ne možete već danas ca vašom braćom Hrišćanima zajedno boriti se protiv Osmanlija, našega zajeaničkoga neprijatelja, ja vas pozivam da sjedite mirno. U tome slučaju sa životom i imanjem svojim bićete sigurni od svakoga napadaja i povrede. Ako ne učinite tako i ako mi svako pleme i mjesto preko starješina svojih ne izjavi svoju miroljubivost i odanstvo svoje, meni će jako žao biti, ali ja ću morati s vama kao s neprijateljem postupati.

in4s.net

Ja ne želim i nadam se da to toga neće doći. Naprotiv očekujem, da će doista u narodu hercegovačkom, bez razlike vjere, zavladati pravo bratstvo iz kojega će se podići i razviti sloboda i sreća njegova.

Knjaz Crne Gore, Nikola I Petrović dobro je znao i shvatao da su Muhamedanci, odnosno hercegovački Muslimani uistinu Srbi, koji su pod godinama i vjekovima turske okupacije i zuluma, promjenili vjeru, ali korijen im je bio i ostao srpski.