Danas je 31 godina od kada su pripadnici takozvane Armije BiH granatirali teritoriju Republike Srpske iz pravca Igmana, Hrasnice i Butmira i na autobuskoj stanici u opštini Ilidža ubili 10 i ranili 33 srpska civila, od kojih su mnogi ostali trajni invalidi, a najmlađa žrtva ovog svirepog masakra bio je trinaestogodišnji dječak Slađan Grgić.

Tokom granatiranja, na autobuskoj stanici u Ilidži 26. oktobra 1992. godine poginuli su i Žarko Kreštalica /27/, Milojka Tambur /38/, Ružica Martinović /25/, Branka Milošević /40/, Nataša Kvesić /24/, Tomislav Milanović /34/, Zdravko Šutalo, Mira Delić i Petko Radovanović.

Predsjednik Boračke organizacije "Ilidžanski borac" Goran Šehovac rekao je Srni da je ovo jedan od prvih zločina muslimanskih paravojnih formacija iz pravca Igmana, Hrasnice, Butmira i Sokolović kolonije nad nedužnim civilima, uglavnom Srbima, a među žrtvama je bilo i nekoliko Hrvata i Bošnjaka.

- Ono što je najžalosnije jeste činjenica da je u tom zločinačkom napadu muslimanskih falangi ubijen trinaestogodišnji dječak Slađan Grgić, a posebno ogorčenje stvara to što Tužilaštvo BiH još nije procesuiralo odgovorne za ovaj masakr - rekao je Šehovac.

Prema njegovim riječima, svaka nevina žrtva zaslužuje pijetet, bez obzira na nacionalnu pripadnost, i niko normalan ne odobrava niti podržava ratne zločine, posebno ne napade na djecu.

Šehovac je rekao da su u pravu svi oni koji negoduju zašto na spomeniku ubijenoj djeci Sarajeva nema i imena Slađana Grgića, koji je ubijen u tom gradu na samom početku građanskog rata.

- Znači li to da on za sarajevske vlasti i sarajevsku čaršiju nije bio dijete? I ta stravična činjenica treba da bude na sramotu i Suda i Tužilaštva BiH, ali i za cijelo društvo BiH koje je zanemarilo pogibiju nevinog srpskog dječaka - naglasio je Šehovac.

Nekadašnji direktor ratne bolnice "Žica" u Blažuju Milan Pejić, koji je bio svjedok ovog masakra, izjavio je ranije da su minobacačke granate ispaljene sa muslimanskih položaja na Igmanu pale na parking i u blizini dva kioska pored kojih su stajali ljudi, čekajući autobus da bi otišli na posao ili u kupovinu.

On je rekao da su teške povrede tim ljudima i djeci nanijeli ne samo geleri od granata, nego i krhotine razrušenih kioska koji su nakon eksplozije letjeli na sve strane, zbog čega je ovaj masakr nad nedužnim stanovništvom bio još stravičniji.

Pejić dodaje da su ranjenici prebačeni u bolnicu "Žica", a da su tijela poginulih odvezena na groblje "Vlakovo".

Za ovaj zločin takozvane Armije BiH niko nije odgovarao, a opštinske vlasti ne dozvoljavaju postavljanje spomen-ploče na mjestu stradanja nevinih srpskih civila.

Planina Igman je bila pod kontrolom snaga takozvane Armije BiH, dok je samo jedan njegov mali dio, Golo brdo, od 1992. i 1993. godine bio pod kontrolom Vojske Republike Srpske.

Pod muslimanskom kontrolom bila je i Hrasnica, a u selu Kovači nadomak Hrasnice bila je smještena minobacačka jedinica takozvane Armije BiH.