Pored toga što je korona virus zatvorio život i mnoga radna mjesta, skratila ili potpuno oduzela primanja zaposlenima, naravno da je za očekivati da će da nas snađu novi nameti.
Šta drugo očekivati od nekoga ko je profitirao i tokom ratnih zbivanja, dok je neko čuvao kućni prag, a neko ostao bez svega, a hiljade i hiljade njih bez života, nego da profitira i u vanrednoj situaciji koju je sam proglasio.
Ispitni rokovi za studente koji studiraju u Srbiji uveliko su zakazani, i to od kraja maja do početka juna, a vlasti Republike Srpske, kao dodatni motiv za učenje i polaganje ispita šalju podstrek u vidu 200KM, ali za plaćanje testa koji se isključivo radi u Banjaluci.
U realnosti to izgleda ovako: uđemo u automobil, ne više od 3 čovjeka, jer je tako po propisima, a i autobuske linije još uvijek ne rade (a možda i prorade do kretanja na fakultet).
Ako ja krenem iz Trebinja sa još dvojicom kolega, troškovi su od 80 do 90KM za gorivo. Evo natočićemo vode kod kuće i napraviti po 2 sendviča, testirati se i opet nazad, dok sačekamo da budu gotovi rezultati testiranja, pa “hajde Jovo nanovo”.
Možda je jeftinije naći neki smještaj, mada ko garantuje da će biti u pitanju jedna noć? Male su šanse da rezultati mogu stići i kroz 2 do 3 dana.
U slučaju da se otvore autobuske linije, to je u jednom pravcu oko 40 KM, a ako ponesemo indekse, bolje ćemo proći barem nekolike marake.
Gdje je maltretiranje za tih, u najboljem slučaju 6 sati vožnje u jednom pravcu Trebinje-Banjaluka?
Gdje je trebinjskim studentima deficitarnih zanimanja stipendija, koju nisu vidjeli mjesecima?
Postavlja li iko pitanje jesu li nečiji roditelji ostali bez posla, je li im smanjena plata, da li i dalje stoje i stanarina i režije, put u Beograd, Novi Sad ili Kragujevac?
Pored toga što odavno nemaju sluha za svoj narod, velike patriote uzvraćaju udarac Srbiji koja je studentima iz Republike Srpske omogućila da studiraju u uslovima domaćih studenata, bez dodatnih cijena školarine predviđenih za strane studente.
Isti test koji se radi u Beogradu košta 6.000 dinara, što je oko 100 KM?!
Vlasti su skočile da brane svoj test od dvije stotine maraka, kada su se pojavile informacije da je u Federaciji test na korona virus 60 KM. Kažu da je njihov tačniji i svjetski priznat, a jedno je sigurno – cijena mu je svjetska.
Kako stvari stoje, iz finansijskog ugla gledano, jeftinije dođe prosječnom studentu da studira u Širokom Brijegu, siguran sam da će prije diplomirati, nego što rezultati testa stignu, a i manje goriva treba do Širokog Brijega nego do Banjaluke.
Svakako su diplome iz Širokog Brijega, Travnika ili Gacka priznate među visokim staležom Republike Srpske, tako da bi to bio pun pogodak!
Ionako nam je i ovo, naizgled normalno obrazovanje srozano na niske grane. Nepismeni ljudi dolaze na mjesta direktora škola, sve je podređeno partiji. Od zaposlenja čistačica, do položaja zaštićenih učenika kojima je neko blizak partiji.
Sve miriše na to da bi profesor Papović mogao imati pune ruke posla. Do sada je imao posla i sa londonskim studentima, pa ne bi bilo zgoreg da pomogne i ove trebinjske.
“Mrski” studenti, zbog kojih je vladala panika da će raširiti virus kada dođu kućama platiće širenje panike, a ako ništa, po kazni će otići u grad koji bilježi najveće cifre zaraženih korona virusom u Republici Srpskoj.
Ostaće nejasno zašto se i u ostalim bolnicama ne rade ovakvi testovi? Ali dobro, navikli smo da Hercegovci za mnoge stvari zdravstvenu pomoć moraju tražiti u drugim regijama, a navika je čudo.
Da je test 1000 KM, vjerujem da se niko ne bi pobunio, a i kako će ako mu je partija obećala posao rođaku, asfalt u selu, dala 20 kg krompira, otpisala dug za struju.
Hoće li ovi testovi, koji su uslov za prelazak granice, isplatiti makar dio parkinga od 35 miliona KM za UKC Banjaluka ili barem onaj šator, valjda buduću mobilnu bolnicu u Zalužanima?