Matična biblioteka Istočno Sarajevo predstavila je danas u Beogradu četiri svoja izdanja, među kojima i "Priče iz bolnice Glavnog štaba Vojske Republike Srpske u Sokocu: bolnica ponosa, nadanja i spasa" autora Boriše i Mire Stojanovića koja govori o podvigu ljekara te bolnice koji su spasili živote više od 25.000 pacijenata i do kraja ostali vjerni Hipokratovoj zakletvi.

Autor Boriša Stojanović naveo je da je motiv pisanja ove knjige bio da vrijeme ne izbriše činjenicu da je u ovoj bolnici, u izuzetno teškim uslovima za rad, spaseno na desetine hiljada mladih života.

On je naglasio da je posebno ponosan na činjenicu da zaposleni, koji su nekada radili i po dva-tri dana bez pauze, nisu pravili nikakvu razliku među onima koje su liječili, dokazavši time da obraz nema cijenu, tako da je u ovoj bolnici spaseno i više od 1.500 Hrvata i veliki broj muslimana.

- Više od 25.000 života je sačuvano, 86.000 ljudi je liječeno, a pružili smo oko 400.000 zdravstvenih usluga, što je i u najidealnijim prilikama gotovo nezamislivo - rekao je Stojanović.

On je naglasio da je bolnica na Sokocu imala materijalnu, kadrovsku i svaku drugu podršku i pomoć Srbije, te da ni u jednom momentu, zahvaljujući davaocima iz matice, nije ostala bez zaliha krvi.

- Dužan sam uvijek da se zahvalim Srbiji - poručio je Stojanović.

Matična biblioteka Istočno Sarajevo predstavila je danas i djelo "Psihijatrija u vrtlogu rata" autora Milomira Đerića za koju je njegov kolega Časlav Hadži Nikolić rekao da u psihijatrijskom smislu ima svjetski značaj i dimenziju.

- Đerić je u svojoj knjizi opisao fenomen koji nije opisan u svjetskoj psihijatriji, a to je da su u ratu učestvovali oboljeli od šizofrenije i drugih bolesti, ali da niko od primarno oboljelih nije iskazao agresiju niti napravio nikakav bizaran incident - naveo je Hadži Nikolić.

On je naglasio da Đerićevo djelo ima posebnu težinu jer se bavi i pitanjem posttraumatskog patološkog stresa kod djece, što je rijetko tretiran problem.

Profesor Željka Pandžić predstavila je knjigu "Prestupne godine", čiji je autor pokojni akademik Vojislav Maksimović, naglasivši da je ona na neki način hronika Maksimovićevog zavičaja – Foče, te da autor kroz lik glavnog junaka Milutina Vitkovića priča o srpskom herojstvu, ali i nepravednom stradanju.

- Kao što su srednjovjekovni stećci istovremeno bili i grobovi i međaši, uspomene i opomene pričom svjedočeći, tako je i Maksimovićev rukopis ozidan pričama i pričanjem, sjećanjem na prošla vremena, događaje i ljude sa osviješćenim ciljem da trajno sjećanje na njih počinje onda kada počinje i priča o njima koja će se ponavljati sa koljena na koljeno - rekla je Pandžićeva.

Govoreći o knjizi "Mihajlo Miron", jedan od autora Marijana Petronić rekla je da je Miron bio markantna i značajna, a danas zaboravljena književna figura.

Ona je podsjetila da je iz njegove zaostavštine ostala u cijelosti sačuvana samo zbirka pjesama "Romanija", te izrazila nadu da će knjiga o Mironu ispraviti nepravdu zaborava koja mu je nanesena, a da će njegovo i grobno mjesto njegove supruge koje je danas zapušteno biti uređeno i tako mu vraćeno dostojanstvo.