Borkinja, trenerka ili trenerica, sudinica. Zanimanje koje žena obavlja – po slovu Zakona koj važi od ove nedjelje – moralo da bi da bude u ženskom rodu.

Obavezu da koriste rodno senzitivni jezik imaju obrazovne ustanove i mediji, predviđen je i nadzor i praćenje primjene. Sve to, međutim, još uvijek je samo na papiru. Zašto pitali smo u nadležnim ministarstvima.

Da žena bude spremačica, sekretarica, sobarica, učiteljica – to nije nikakav problem. Ali – ako bi žena trebalo da bude kapetanica, vojnikinja, sudinica – onda to baš nije tako jednostavno. Evo šta kažu građani:

– Teško. Barem što se mene tiče, zato što samo ime kaže sudija, pa šta sad sudinica – ništa mi to ne znači, sudija je sudija – rekao je građanin.

– Zvuči mi dobro i smatram da treba da podržimo taj zakon. Ja se potpuno slažem, ako muškarce zovemo u muškom rodu, zašto ne bismo zvali i žene – naglasio je građanin u prolazu.

– Iskreno, malo mi rogobatno zvuči – rekli su.

Ali – to što rodno senzitivni jezik nailazi na otpor u svakodnevnom govoru – nije ni neobično, jer su mu se i to prilično oštro suprotstavili značajni društveni autoriteti.

Da podsjetimo, jednom prilikom o rodno senzitivnom jeziku, govorio je prilično žustro patrijarh SPC Porfirije.

I pod takvim pritiskom – džaba je u zakonu pisalo: da su obrazovne ustanove dužne da koriste rodno osjetljiv jezik u udžbenicima, u svjedočanstvima i diplomama. Za razliku od medija koji su se uglavnom prilagodili, na pitanje da li su udžbenici prilagođeni i škole dobile instrukcije, u ministarstvu prosvjete za “Blic” TV kratko navode – za sve informacije obratite se Nacionalnom prosvjetnom savjetu, bio je odgovor.

Šta su i koliko učinila resorna ministarstva na donošenju potrebnih dokumenata pitali smo u ministarstvu za ljudska i manjinska prava, koje je Zakon i donijelo i koje se stara o njegovoj primjeni.

– Prema saznanjima – kada je u pitanju Regulatorno tijelo za elektronske medije i Savjet za štampu – to je učinjeno. Da li je uspostavljen mehanizam nadzora i inspekcije primjene tih preporuka – ne znamo. A kada je u pitanju Ministarstvo prosvjete, nije učinjen do kraja čitav taj kompleks pitanja – kaže Tomislav Žigmanov ministar za ljudska i manjinska prava.

Macura: Od ideje se neće odustati

Nova ministarka u Vladi Srbije Tatjana Macura, koja je najavila da će sa baviti pitanjem položaja žena i ravnopravnosti potvrđuje: podzakonska akta kasne, ali to ne znači da će se od ideje o rodno osjetljivom jeziku odustati.

– Tako da se ja iskreno nadam, nakon što je sada konstituisana vlada i ministri su krenuli da rade, da ćemo uskoro imati prilike da imamo i te pravilnike. Evo, kao neko ko sjedi u Vladi i ko će se baviti pitanjem rodne ravnopravnosti, ja se nadam da ćemo i to pitanje uskoro riješiti – kaže Tatjana Macura, ministarka u Vladi Srbije.

– Ideja Zakona o rodnoj ravnopravnosti, odnosno odredbi o rodno osjetljivom jeziku poručuju ministri – suprotno odijumu u javnosti, nije da sankcioniše i kažnjava i silom nameće zanimanja u ženskom rodu. Naprotiv, u Zakonu to i ne piše – navodi Žigmanov.

– Nema nikakvih odredbi o kažnjavanju. Nema odredbi da će neko, ukoliko se neko ne pridržava upotrebe da će snositi finansijsku posljedicu u vidu kazne, što je bilo netačno i tendenciozno tumačeno u pojedinim kritikama ovog segmenta Zakona – kaže ministar Žigmanov.

Otpor je, to je već poznato najveći prema onim zanimanjima u kojima žena do prije nekoliko decenija nije ni bilo. Ali nije istina da su nam zanimanja u ženskom rodu – potpuna nepoznanica.

– Posebno kod djece to može da se primjeti. Djeca onako iskonski, prirodno koriste rodno senzitivni jezik i izraze upravo zato što osjećaju jezik na pravi način, a mi odrasli ih vraćamo na neke pozicije, koje nama, prije svega iz ideoloških pobuda, više odgovaraju – zaključuje Macura.

Zato razgovarajmo što više sa djecom i malo bolje obratimo pažnju. Možda tada generalica i kapetanica – dobiju značenje.