Olimpijski centar "Jahorina" raspisao je nabavku u kojoj traži ponuđač koji bi mogao izgraditi "snowboard" park, a od izvođača isključivo traži da posjeduje najmanje jedan bager gusjeničar od minimalno 30 tona, valjak od osam tona, kao i najmanje dva kamiona sa dizalicom od osam tona.

Za izgradnju ovog parka OC "Jahorina" nudi 175.500 maraka sa obračunatim PDV-om, a onaj ko bude želio obaviti ovaj posao moraće još posjedovati i kombinovanu mašinu od minimalno deset tona, buldožer od 22 tone, kao i jedan mini bager od osam tona. 

Pored toga, ponuđa mora imati i odgovarajuću licencu za izvođenje građevinskih radova – faza niskogradnje na objektima za koju građevinsku dozvolu izdaje organ jedinice lokalne samouprave.

Takođe je neophodno i da ugrađena oprema posjeduje sertifikat kvaliteta TUV 63062:2008 ili ekvivalent.

Rok za izvršenje radova i isporuku opreme je 30 dana, onaj ko bude želio graditi snowboard stazu moraće dokazati da nije pod stečajem ili predmet stečajnog postupka. 

Gavran: Pretjeran nivo detaljnosti 

Ekonomista Igor Gavran smatra da nivo detaljnosti djeluje pretjerano i kao da "opisuje" nekog konkretno ponuđača koji se ima na umu umjesto da se fokusira na rezultat, odnosno ono što se od ponuđača očekuje da izvrši. 

- Ako može ispuniti uslove i obaviti posao sa više mašina manje zapremine ili manje mašina veće zapremine ili brojem radnih sati ili radnika opet napraviti neki miks resura koji nije ovakav kao opisani ali omogućuje izvršenje posla, zaista ne razumijem zašto bi morao imati baš ovakva vozila, baš ovakve mašine i u baš tom broju - istakao je Gavran u izjavi za Capital.

Naglasio je da jedino pozitivno što se makar ne navode modeli i proizvođači, ali svejedno je predetaljno i ograničava konkurenciju bez očitog opravdanja da je to u interesu kvaliteta. 

Samo nedostaje ID izvođača

Podsjetimo, kako je Capital ranije pisao u brojnim tekstovima, nije rijetkost da prilikom određenih nabavki ugovorni organi ponude veoma detaljne opise šta bi sve ponuđač trebao posjedovati. 

Tako je glavni revizor Srpske u nabavci namještaja o kojoj je Capital napisao seriju tekstova od ponuđača zatražio da ima proizvodnu halu od 700 metara kvadratnih, magacin od 500 kvadrata, kao i horizontalni automatski raskrajač.

Grad Prijedor je za uređenje infrastrukture u Celpaku vrijedne skoro milion maraka zatražio firmu koja ima deset kamiona i valjak. 

Za gradnju zgrade Ustavnog suda Republike Srpske je zatraženo da neimari koji će graditi ovaj objekat u centru grada moraju imati prethodno iskustvo sa izgradnjom ili rekonstrukcijom pravosudnih institucija. 

Otišlo se i korak dalje, pa je osim toga od ponuđača zatraženo i da mora imati uspješno iskustvo na najmanje dva ugovora u prethodnih pet godina na izgradnji zgrada sudova i tužilaštava korisne površine od po 2.500 kvadrata.

Ono što je poražavajuće, a na šta su stručnjaci više puta upozoravali jeste loš Zakon o javnim nabavkama BiH koji ovakve slučajeve ne kažnjava, te se sve u najboljem slučaju, završi poništavanjem tendera.

Bojana Ninković (Capital)