Dvadesetdevetogodišnja Bojana Šarović sa Pala, koja boluje od dijabetesa tipa jedan, poručuje svima, posebno dijabetičarima, da su panika i strah najveći neprijatelji u vrijeme epidemije virusa korona i da tome u ovakvim situacijama nema mjesta.

Bojana 22 godine vodi bitku protiv dijabetesa.

Ljudi koji su oboljeli od dijabetesa, kaže ona, morali su promijeniti svoj život iz korijena, a pojavom virusa korona treba strogo da se pridržavaju uputstava koje daju zdravstvene organizacije i doktori koji vode dijabetičare.

- Ono što ja radim jeste pojačana higijena ruku i lica, treniram dva puta dnevno i radim na jačanju imuniteta duplo više nego inače. Ukoliko se pridržavamo svojih pravila za regulisanje `šuka` i imamo dobru regulaciju uopšte ne treba ds strahujemo ništa više od zdravih ljudi - naglašava Šarovićeva.

Bojana poručuje da dijabetes za nju nije bolest niti "hendikep" već stil života.

- Dijabetes ne živi mene, nego ja njega! - poručuje Bojana.

Život sa dijabetesom mora biti - uredan, a potrebna je i samokontrola.

- Ukoliko se redovno kontroliše, dijabetes osim mana ima i vrlina. Tjera me da živim urednijim načinom života, da vodim više računa o svom zdravlju, pazim na ishranu, na liniju i da treniram.

Tri puta dnevno mjerim nivo šećera u krvi, obrok mi prate jedinice insulina i do spavanja primim još jedan insulin koji pokriva period dok spavam - ističe Bojana.

Ona objašnjava da se variranje nivoa šećera u krvi odražava na njeno trenutno zdravstveno stanje.

Ukoliko joj je šećer nizak, osjeti blagu drhtavicu, preznojavanje, tresu joj se ruke, noge, hladan znoj, gubi koncentraciju, govor usporava...

Ukoliko je šećer iznad granica, Bojana je jako razdražljiva, nervozna, ne prija joj društvo, buka. To rješava insulinom i fizičkom aktivnošću.

Prema njenim riječima, kako bi se spriječio dijabetes, najbitnija je prevencija.

Zdravi ljudi treba da se kontrolišu, povedu računa koliko imaju sklonosti genetske predispozicije, jednom godišnje treba da urade sistematski pregled, jer svi žive brzim načinom života i izloženi su "hiper-stresu".

Bojana navodi da je za dijabetičare najbitnije da nikada ne kriju da su - dijabetičari, kao da je uloga ljekara u liječenju dijabetesa izuzetno važna.

Ona svoja iskustva o životu sa dijabetesom često razmjenjuje sa ljudima iz okruženja i regiona, jer je dijabetes stanje o kojem se stalno mora učiti.