U jeku svjetske slave Sime Antonića mnogi su pisali o njemu pa i „SRPSKI SOKO – list za sokolske stvari“ kako se tada zvao. Drugi broj ovog lista iz 1908. godine u izdanju Štamparije Janković iz Karlovaca, pored uobičajenih vijesti u ovom izdanju imao je i jedan tekst posvećen Simi Antoniću i jednoj od njegovih borbi kojom je postao svjetski šampion u rvanju.

Kako je novinarstvo tada izgledalo i kako je opisan naš gorostas i jedna od njegovih borbi za svjetsku šampionsku titulu, donosimo vam u nastavku.

„Međunarodna rvačka utakmica. U drugoj polovini julija m. o. g. završila se u Beču posle borbe od 40 dana V. velika međunarodna utakmica u rvanju, za koju je bila određena nagrada od 10.000 kruna i u kojoj su učestvovali najznamenitiji svetski rvači, među njima dotle nepobeđeni svetski šampijon Koh (Nemačka). Kod poslednjeg rvanja borili su se Koh i Simo Bojić Antonić, Srbin iz Reše kraj Sarajeva, Posle uporne borbe od 1 sata 18 min. 47 sek. pobedio je Srbin Antonić, koji je tom pobedom dobio naslov „svetski šampijon u rvanju“. Drugu nagradu dobio je Nemac Koh, treću Šters (Belgija), a četvrtu Štajnbah iz Beča. Koh je položio 3000 K i pozvao Antonića na meč (match), i Antonić je položio 3000 K i prihvatio borbu s izjavom, da će se triputa s Kohom rvati, pa ako samo jedanput pobedi Koh, da mu daje svoj polog. Isto je tako Štajnbah izazvao Štersa.“

Foto: Isječak iz novina

I drugi su pisali o njemu i njegovim borbama.

Foto: Isječak iz novina

Jedan od vrhova planinskog masiva planine Ozren, naziva se Glog sa nadmorskom visinom od 1460 metara. Sa sjeverne strane Gloga nalazi se Vučija Luka, a sa južne Hreša (raniji naziv Reša). Na jugozapadnoj strani Gloga iznad naselja Stara Hreša, nalazi se uvijek osunčana Velika njiva i Antonića ograda sa prelijepim pogledom na Sarajevo. To je imanje na kom se nalazi ruševina i temelji nekadašnjeg doma našeg, a svjetskog šampiona Sime Antonića. Kako smo saznali, Antonići su prije prvog svjetskog rata sa Hreše odselili u Bogoviće, a potom i na Ravnu romaniju. Vode porijeklo od Boje, pa ih stari ljudi zovu još i Bojići.

Sudbina ovog gorostasa od 137 kg i preko dva metra visine je tužna i nerazjašnjena do kraja. Simo je desetak godina vladao svjetskim tronom u rvanju, a niko od konkurencije nije uspijevao da ga pobijedi. Pouzdano se zna samo da je ubijen neposredno prije početak jednog velikog takmičenja u Marseju. Prema jednoj verziji priče, koja se prenosi sa koljena na koljeno, otrovali su ga. Prema drugoj verziji, na borilište je utrčao neki Bugarin i izbo ga nožem. Obzirom da je postradao relativno mlad, nije se stigao ni oženiti, pa nema svojih potomaka.

Dio podataka o svjetskom šampionu Simi Antoniću nesebično je podijelio sa nama naš Sarajlija mr Dejan Gavrilović koji je trenutno je na doktorskim studijama na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja u Beogradu. Gavrilović je kao takmičar u borilačkim sportovima nastupao za reprezentaciju Srbije u savate boksu i kik boksu. U oba sporta osvajao je medalje za reprezentaciju Srbije. Trenutno je trener reprezentacije Srbije u savate boksu i trener reprezentacije Srbije u kik boksu. Najveće interesovanje u svojim naučnim radovima posvetio je borenju i istoriji fizičke kulture.

Sjećanje na Simu Antonića, značajnu ličnost našeg kraja za sada postoji samo kroz isječke iz starih novina i stare fotografije, kroz Antonića livadu, a nadamo se da će jednog dana neka ulica u našem gradu ponijeti ime ovog velikana.

Autor: Aleksandar Cincar