Na putu do diplome jednom od pismenijih Boričana Vasi Planojeviću zasmetale su pelengaće, zbog kojih je napustio školovanje, ali je svojoj djeci i u najtežim vremenima priuštio da stignu do cilja, pa se njegov sin prvenac Radivoje okitio titulom prvog akademski obrazovanog Srbina u tom kraju.

Koliko dosežu pamćenja najstarijih Boričana, jer pisanih dokumenata nema, prvi nešto pismeniji Srbin sa platoa Borika, odnosno Stare Gore, kako se odvajkada u narodu zove ovaj kraj, bio je Vaso (1883 - 1975). On je poslije završene osnovne škole u Sjeversku, na inicijativu oca Neđe iz svojih Mrkonjića, otišao u gimnaziju u Sarajevo. Prvi i drugi razred završio je sa odličnim uspjehom, svojevremeno je pričao čika Vaso. U treći razred nije pošao iz bizarnog razloga. Za tur pelengaća (tradicionalni odjevni predmet poput pantalona, ali od platna koje je tkano od vunene pređe, koje su u to vrijeme nosili i stari i mladi po selima) su ga vukli drugari iz razreda pri ulasku u učionice i izlasku iz njih i od toga pravili sprdnju.

On to nije mogao da proguta. Otac mu je rekao: “Nema problema. Kupićemo građansko odijelo”. Ali Vaso, mlad i drčan, nije na to pristao i iz ponosa i prkosa prekinuo je školovanje. To mu kasnije u životu nije mnogo smetalo. Pošto je bio vrlo inteligentan i preduzimljiv, postao je ugledan domaćin, humanista i čak političar “višeg ranga”, a ono što je on propustio na planu školovanja omogućio je svojoj djeci. Imao je šest sinova i kćerku. Njegov prvenac Radivoje (1920 - 2000) je po završetku osnovne škole u Sjeversku pošao očevim stopama, te se upisao u gimnaziju u Sarajevu, koju je završio sa odličnim uspjehom.

To i podrška oca Vase omogućili su mu da bira visoku školu. Izabrao je Tehnološki fakultet u Beogradu, jer je njegov otac čuo da se tamo masovno upisuju Jevreji, a znalo se, gdje su oni, to valja i to treba slijediti.

Uspješno je okončao prvu godinu i započeo drugu u kojoj ni ispit nije dao, a Drugi svjetski rat je počeo. Slijedio je prekid studija, da bi nakon oslobođenja prestonice Srbije 1944. pristupio partizanima i pošao na Sremski front. Detonacije granata u okolini Rume ostavile su mu velike posljedice i nije mogao dalje ratovati.

Vratio se u Beograd i čim su se stvorili uslovi, nastavio je studije uz pomoć kredita i od podučavanja srednjoškolaca iz matematike.

- Tim sredstvima ne samo da je sebe školovao nego i nas kod kuće pomagao, jer su naš otac i stric Mile kao predratne gazde sa oko 100 hektara zemlje bili na svakodnevnom udaru ondašnje vlasti. Uzimali su sve što se moglo uzeti - priča Vasin najmlađi sin i Radivojev brat Jovo, diplomirani profesor teologije u penziji.

Dodaje da je Radivoje 1952. diplomirao na odsjeku metalurgija sa užom specijalizacijom livarstvo i tako postao prvi akademski obrazovan Srbin u istoriji boričkog kraja, koga je neobično volio i u koji je dolazio kad su mu god prilike dozvoljavale.

- Volio je i seoske običaje i višesatne razgovore sa starijim ljudima poput Rada Mitrovića iz Sjeverska koji je, iako bez dana škole, satima znao razgovarati o svim životnim temama - prisjeća se Jovo. A kakav je Radivoje bio kao stručnjak u oblasti livarstva, pisao je časopis Saveza livaca Srbije “Livarstvo”, čiji je on dugo godina bio glavni i odgovorni urednik, a pokrivao je skoro cijelu SFRJ.

Radivoje je duže od dvije decenije radio u livnici Industrije motora Rakovica, gdje je bio upravnik i direktor. Od 1974. do penzionisanja 1987. bio je zaposlen u Predstavništvu “Gostola” iz Nove Gorice. Objavio je desetine stručnih i naučnih radova iz oblasti livarstva u domaćim i inostranim časopisima. Odlikovan je Ordenom rada sa srebrnim vijencem i Ordenom zasluge za narod sa srebrnom zvijezdom.

Radivoje je bio oženjen Crnogorkom Bogdanom Radusinović, koja je u Beograd došla iz Banjaluke i kao profesor engleskog jezika radila u Petoj legendarnoj beogradskoj gimnaziji punih 40 godina i sada u desetoj deceniji živi u Beogradu. Imaju kćerku Dijanu koja je pošla očevim stopama i kao stručnjak do kraja radnog vijeka radila u Industriji motora Rakovica.

Druženje sa Stanetom

Dok je išao u sarajevsku gimnaziju, Radivoje je u slobodno vrijeme igrao fudbal. Drugar mu je bio poznati fudbaler, reprezentativac i trener Crvene zvezde Branko Stanković Stane.