Na današnji dan 1986. godine preminuo je srpski pjesnik Miroslav Mika Antić.
Rođen je 14. marta 1932. godine u Mokrinu, a umro je 24. jun 1986. u Novom Sadu.

U rodnom Mokrinu pohađao je osnovnu školu, gimnaziju je završio u Kikindi i Pančevu, a studije je upisao u Beogradu. Živio je u Novom Sadu.

Osim pisanja bavio se i slikarstvom, novinarstvom i filmom. Bio je i urednik lista “Ritam” i Zmajevog “Nevena”, “Dnevnika” u Beogradu i “Mladog pokolenja” u Novom Sadu.

Pjesnik Mika Antić rekao je u jednom razgovoru da je čitao mnoge pisce i da su na njega svi uticali, ali je malo onih koji su mu, kako je govorio, ostali dobri i vječiti prijatelji.

U obraćanju djeci Mika Antić je govorio – “Moje pesme nisu pesme, nego pisma svakome od vas, one nisu u ovim rečima, već u vama, a reči se upotrebljavaju samo kao ključevi, da se otključaju vrata iza kojih neka poezija, već doživljena, već završena, već mnogo puta rečena, čeka zatvorena da je neko oslobodi”.

Režirao je filmove “Doručak sa đavolom”, “Sveti pesak”, “Široko je lišće”, “Strašan lav”. Pisao je dramska djela i jedan roto roman.

Njegova najpoznatija djela su “Vojvodina”, “Ispričano za proleće”, “Roždestvo tvoje”, “Plavo nebo”, “Nasmejani svet”, “Psovke nežnosti”, “Koncert za 1001 bubanj”, “Šašava knjiga”…

Za djecu je napisao “Plavi čuperak”, “Horoskop”, “Prva ljubav”, “Garavi sokak”, “Živeli prekosutra”, “Plava zvezda”…

Za sva ta djela dobio je mnogobrojna priznanja kao što su dvije “Nevenove” nagrade, nagradu za životno djelo u poeziji za decu, Goranovu nagradu, nagradu Sterijinog pozorišta, Zlatnu arenu za filmski scenario, nagradu Oslobođenja Vojvodine, Orden zasluga za narod…

Posljednju želju napisao je na ceduljici uoči smrti: “Kad me budu iznosili, neka pročitaju Besmrtnu pesmu”:

“… Ako ti jave: umro sam, ne veruj to ne umem. Na ovu zemlju sam svratio da ti namignem malo. Da za mnom ostane nešto kao lepršav trag. I zato: ne budi tužan. Toliko mi je stalo da ostanem u tebi budalast i čudno drag. Noću, kad gledaš u nebo, i ti namigni meni. Neka to bude tajna. Uprkos danima sivim kad vidiš neku kometu da nebo zarumeni, upamti: to ja još uvek šašav letim, i živim”.