Dva mjeseca od odluke Svetog arhijerejskog Sabora Srpske pravoslavne crkve (SPC) i dvije sedmice od prvog obilježavanja praznika Svete djece novomučenika jastrebarskih i sisačkih (13. jula) biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine predvođeni zagrebački nadbiskupom Jospom Bozanićem, negiraju da je u Jastrebarskom i Sisku bio logor za djecu u Drugom svjetskom ratu, već tvrde da je to bilo „prihvatilište“ u kojem su navodno mališani liječeni i pružana im je pomoć da prežive ratna dešavanja.

U veoma opširnom otvorenom pismu patrijarhu srpskom Porfiriju,objavljenom na sajtu Zagrebačke nadbiskupije, Sabor SPC  optužuju da je ovom odlukom i obilježavanjem, kako kažu, „prihvatio retoriku i komunističku propagandu“ koja je, tvrde, „prepuna neistina i manipulacija“ kojima se navodno nedužnima „pokušava podmetnuti krivica za navodna mučenja i ubijanja djece koja su u hiljadama, upravo ljubavlju i brigom hrvatskih katolika, spašena od smrti i preživjela teške ratne prilike“.

Sveti arhijerejski sabor SPC je na majskom zasjedanju proglasio za svete mučenike jastrebarske i sisačke, a svoje mjesto u kalendaru tada su našli i sveti mučenici zvorničko-tuzlanski, sa datumom praznovanja 26. maja, kao i sveti mučenici bački - čije sjećanje je 10. januara.

Odluka Sabora je donijeta na osnovu molbe episkopa gornjokarlovačkog Gerasima koji je služio 13. jula liturgiju u sabornom hramu Svetog oca Nikolaja Mirlikijskog u Karlovcu, gdje je ove godine godine  prvi put molitveno proslavljen praznik Svete djece novomučenika jastrebarskih i sisačkih.

Zagrebačka nadbiskupija tvrdi da se odluka Sabora SPC, kako navode, „temelji na neistinitim činjenicama“, te da tako nešto, kažu, „može ozbiljno da naruši međusobno razumijevanje i zajedničko služenje istini između Zagrebačke crkvene pokrajine i čelništva Srpske pravoslavne Crkve“.

- Duboko žalimo za umrlom djecom, a ta se bol povećava kada se njihova stradanja pokušavaju iskoristiti na najgrublji način - piše u otvorenom pismu nadbiskupa zagrebačkih.

Oni smatraju da u „pogledu nedovoljno osvijetljenih tema iz prošlosti odnosa Hrvata i Srba, katolika i pravoslavnih treba da se, odbaci svaki pokušaj preuzimanja i produžavanja neistina promovisanih u komunizmu, kao i njihovo prilagođavanje nekim sadašnjim ideološkim i političkim ciljevima koji su suprotni Hristovom Jevanđelju i širenju nebeskog kraljevstva“.

Biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine smatraju da je riječ o kleveti koja, kako kažu, udaljava katolike od pravoslavnih.

Tumačeći Molbu za kanonizaciju mučenika jastrebarskih i sisačkih, biskupima smeta navod episkopa gornjokarlovačkog Gerasima koji piše da Eparhija gornjokarlovačka duže vrijeme radi na prikupljanju podataka i to što iznosi, kažu, tvrdnju sa zaključkom da se radilo „o strašnim i nezapamćenim mučenjima nedužne dece u logoru Jastrebarsko  koji je bio formiran za vreme Drugog svjetskog rata“.

Smeta im i što u Molbi episkopa Gerasima piše da je „logor bio pod upravom časnih sestara kongregacije svetog Vinka Paulskog te je time direktna odgovornost za umiranje (jasno okvalifikirano kao usmrćivanje) djece pripisana i redovnicama“.

Navode i da se u molbi episkopa Gerasima koristi sintagma „priložena svjedočanstva i istorijske činjenice“ s tvrdnjom da ta svjedočenja, prema njihovom tumačenju, sa aspekta vjerodostojnosti „nemaju gotovo nikakvu vrijednost“, a ono što se, kažu, naziva „istorijskim činjenicama“ s njima su „zapravo u dubokom neskladu“.

Primjedba je biskupa i to što se u molbi epikopa Gerasima spominju arhivski dokumenti i brojne naučne studije znamenitih istoričara koje, kako kažu, „navodno potkrepljuju tvrdnju da su ta djeca stradala 'samo zato što su pravoslavne vjere', a da pritom ije navedeno na koje se dokumente i naučne radove, kao i istoričare to odnosi“.

Biskupi Zagrebačke crkvene pokrajine smatraju i da su „časne sestre (u logoru Jastrebarsko) klevetnički prikazane kao bešćutne i sebične“.

Posebno primjećuju da je u molbi episkopa Gerasima na nekoliko mjesta pomenut i nadbiskup Alojzije Stepinac i to, kako tvrde, „s tendencioznim opisima i negativnim prizvucima u tumačenjima, kao da je i on bio učesnik nekih zlodjela koja su, navodno, počinjena u tim prihvatilištima“.

Jastrebarsko je u istoriji zabilježeno kao dječji koncentacioni logor, koji je jula 1942. organizovao ustaški režim Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Logor Jastrebarsko bio je jedan od nekoliko dječjih logora u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Pored ovog logora, postojali su i dječiji logori u Sisku i Loborgradu. Logor je osnovan 12. jula 1942. prema odluci poglavnika Nezavisne Države Hrvatske Ante Pavelića. U logoru je prema podacima Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača NR Hrvatske bilo zatočeno 3.336 dece, ujglavnom porijeklom sa područja Kozare i Korduna. Prema istom izvoru, u logoru je do kraja oktobra 1942. umrlo najmanje 449 dece.

Prema podacima Dragoja Lukića, u logoru je umrlo 768 djece.