Na gradskom groblju u Bratuncu danas je kod centralnog spomen-krsta odata počast za 20 Srba iz Hranče koji su stradali u Odbrambeno-otadžbinskom ratu. Polaganjem cvijeća i služenjem parastosa mještani, porodice žrtava i predstavnici boračkih organizacija prisjetili su se i sedmoro stanovnika ovog sela koji su ubijeni 25. juna 1992. godine, tokom napada muslimanskih snaga na Hranču.

Napad na Hranču bio je dio stradanja srpskog stanovništva u selima na području Bratunca i Srebrenice. Prema svjedočenjima preživjelih, stanovnici koji su zatečeni u selu bili su ubijani, pokretna imovina je opljačkana, a kuće i drugi objekti zapaljeni.

Među civilnim žrtvama tog napada bile su i tri žene — Živanka Lukić, Dostana Cvjetinović i Ljubica Mirković.

Deset dana prije napada nestao je mještanin Dragomir Mitrović, koji do danas nije pronađen. Prema navodima njegove porodice i mještana, zarobili su ga muslimanski vojnici dok je čuvao ovce, nakon čega mu se gubi svaki trag.

Svjedoci navode da je napad počeo oko 15.30 časova, kada je pucnjava započela sa više strana. Napadači su, kako kažu preživjeli, uz povike i galamu ušli u selo, nakon čega je došlo do ubistava mještana.

Sedmoro stanovnika ubijeno je u njihovim dvorištima, dok je većina ostalih mještana uspjela da se izvuče iz Hranče kroz korito Glogovske rječice prema Bratuncu.

Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Bratunca Radojka Filipović poručila je da za ubistva civila i, kako je navela, brojne zločine nad Srbima u okolini Bratunca i Srebrenice do danas niko nije odgovarao, postavljajući pitanje gdje je pravda za stradale.

- Stravičan zločin desio se u tom selu na današnji dan prije 34 godine. Ubijeno je sedam mještana, od kojih tri žene kod svojih kuća. Predmet vezan za ovaj zločin nalazi se u Tužilaštvu BiH, optužnica nije još podignuta i Tužilaštvo čeka da svjedoci i zločinci pomru i da se predmet zatvori kao da se ništa nije desilo - rekla je Filipovićeva Srni.

Prema njenim riječima, to je uobičajeni obrazac rada Tužlaštva BiH kada su u pitanju istrage protiv počinilaca zločina nad Srbima.

Filipovićeva ističe da ovo jasno potvrđuje zločin pravosuđa BiH koji sprovodi nad srpskim narodom.

Ona je ukazala na to da pravosuđe BiH selektivno dijeli pravdu i amnestira počinioce zločina nad Srbima opstruišući njihovo procesuiranje, a kažnjavanjem Srba i za nedokazane slučajeve.

Filipovićeva navodi da su napadi izvođeni nekoliko dana uzastopno na Zagone, Gornje Magašiće i Hranču.

Ona je podsjetila da je u Gornjim Magašićima ubijeno osam srpskih civila 20. jula 1992. godine, kao i na srpska stradanja u četiri sela na Petrovdan te godine i još niz sela gdje je u jednom danu ubijano po 10, 20 pa do 50 i više mještana, a da niko nije odgovarao.

- Neizvjesno je da li će optužnice ikada biti podignute, a kada dođu na red da li će biti preživjelih svjedoka da potvrde šta se dešavalo, ko je i kako počinio zločine i da li će biti živih počinilaca. To je dokaz da u BiH nema pravde za Srbe - rekla je Filipovićeva.

Ona je istakla da su porodice ogorčene zbog rada pravosuđa BiH, selektivnog pristupa predmetima ratnih zločina i dijeljenja pravde jer godinama Tužilaštvo i Sud procesuiraju Srbe, a opstruišu podizanje optužnica i vođenje postupaka protiv počinilaca zločina nad Srbima što se može okarakterisati kao pravosudna diktatura i teror nad porodicama srpskih žrtava i srpskim narodom, koji traju više od dvije decenije.

- O zločinima ćemo govoriti stalno i čuvati sjećanje na naše stradale, prenoseći istinu o srpskom stradanju i sudskoj nepravdi. Takvim selektivnim i neobjektivnim radom sudova bošnjačka strana uz podršku stranaca želi ispisati lažnu istoriju koja je neprihvatljiva za srpski narod - poručila je Filipovićeva.

Mještanin Hranče Milenko Mlađenović bio je teško ranjen na današnji dan 1992. godine.

- Zadobio sam prostrelnu ranu kroz pluća i dok sam bio svjestan tražio sam vode. Mislio sam da izdišem i da su mi posljednji trenuci života. Srećom nisu mi dali vode u tom haosu i preživio sam nakon dugog liječenja - prisjeća se Mlađenović.

On kaže da je napad na selo počeo sa svih strana uz strašnu galamu, lupanje i viku što je davalo utisak da je ogroman broj napadača.

- Nakon rata neki poznanici Bošnjaci pričali su mi da je u tom napadu učestvovalo 600 pripadnika muslimanskih vojnih formacija iz Srebrenice i okolnih sela predvođenih Naserom Orićem - ističe Mlađenović.

Gordana Stevanović kaže da je njena majka Ljubica Mirković ubijena s leđa 200 metara od kuće, bježeći prema Bratuncu.

Grupa muškaraca pružala je otpor do stizanja pomoći iz Bratunca, što je omogućilo da se spase nekoliko teško ranjenih mještana, jer napadači nisu ostavljali žive Srbe koje su stigli, bez obzira da li su to civili i nejač.

U Hranči je, osim osam ubijenih na današnji dan, ranjena 21 osoba srpske nacionalnosti i zapaljeno 50 srpskih kuća.