Povodom obilježavanja „Dana Kasindolskog bataljona" danas je služen parastos poginulim borcima i položeno je cvijeće na spomen-obilježju u Kasindolu, na kojem su upisana imena 99 boraca koji su stradali braneći svoj narod i Republiku Srpsku.

Predsjednik Predsjedništva Boračke organizacije „Ilidžanski borac“ Slobodan Maunaga podsjetio je da manifestacija „Dani Kasindolskog bataljona" najmanje što se može učiniti za poginule borce minulog otadžbinskog rata.

- Neki od najboljih sinova iz Kasindola urezali su svoje živote u temelje Republike Srpske i najmanje što možemo da uradimo jeste da se okupimo ovdje, zapalimo svijeće i pomolimo se Bogu za njihove duše – naveo je Maunaga.

On je napomenuo da su borci „Kasindolskog bataljona“ branili svoj kraj.

- Kasindo je vijekovima srpska zemlja, ovi borci nisu išli naprijed, oni su stvarali štit odbrane za svoju porodicu, djecu i odbranili su ovaj dio. Četvrtog aprila postrojeno je 495 momaka, ispred Sokolskog doma u Kasindolu, a u stroju su bile tri generacije, otac, sin i unuk. Za malo mjesto, ovaj bataljon je imao mnogo uspjeha, ali i mnogo žrtava – rekao je on.

Foto: Centar za kulturu i informisanje Istočna Ilidža

Goran Šehovac, predsjednik Skupštine Opštinske boračke organizacije „Ilidžanski borac“, rekao je da ovaj period svake godine budi snažne emocije.

- Ovih dana sjetimo se svih onih najmilijih koje, uz svakodnevne obaveze i probleme, možda malo i zaboravimo. Kada su ovakva obilježavanja emocije prorade i sjetimo se svih onih koje smo izgubili – rekao je Šehovac.

On je istakao da je status boraca, posebno demobilisanih, veoma loš.

- Država se možda na neki način odužila porodicama poginulih i ratnih vojnih invalida, kroz školovanje ili u nekom drugom obliku. Ali činjenica je da su invalidnine izrazito male, te moraju ići u skladu sa potrošačkom korpom. Demobilisani borci mora da dobiju mjesečni borački dodatak, ako ne budu dobili, preduzećemo radikalne mjere – rekao je on.

Ljubica Mijović izgubila je sina Davora u minulom ratu, i to je, kaže, rana koja i danas boli.

- Išli su on i vozač sanitetskim vozilom, nosili su opremu i hranu i kada su se vraćali iz Kijeva naišli su na tenkovsku minu – rekla je ona, ističući da je kćerka i unuci raduju i drže u životu.

Kćerka poginulog borca Nada Jovović navela je da je njen otac poginuo od udara granate.

- Moj otac Aleksandar Ikić uvijek je govorio da bježimo kad padne prva granata, jer gdje padne prva, pašće i druga. I eto, na kraju, on je poginuo od druge –  rekla je Jovovićeva, koja je tada imala 19 godina.