Kada bijah onomad na skijanju, morala se kupiti karta sa čipom koju automat za puštanje na uspinjaču pročita, i ako je ispravna pusti te dalje do kabine.

Stavio sam tu kartu u džep od rukava skijaške jakne koji je predviđen baš za tu namjenu, i stao pred očitavač čipovanih kartica, a on ne reaguje, kao da me nema. Primaknem ruku, pa je odmaknem i tako više puta u raznim pozama, ljudi sigurno pomislili da nisam baš sav svoj, ali vratnice se i dalje ne otvaraju, sistem neće da me pušta dalje. Znam da sam uredno platio kartu, vidio da je prodavač karti ispravno kodirao na ispravan datum i satnicu skijanja, ali džaba, sistem me ne pušta dalje. Već se stvorio red iza mene. Poneko i gunđa u smislu „vidi seljaka sreo se sa tehnologijom pa se ne zna snaći“. 

Mislio sam da sistem ima neku grešku, tako je danas sa svom tom informatičkom opremom, prodaju nedorađene i nedovoljno testirane stvari, ali pored mene na drugim vratnicama prođoše dvoje ljudi. Pomislih da moj dio sistema nije ispravan i pređem na slijedeći modul koji je već propustio ljude, primaknem ruku sa čipom očitavaču i opet ništa. Ne pali se zeleno svjetlo niti se vratnice otvaraju.

Pritisak mi skače, već smišljam gamu psovki i za proizvođača čipova i softvera i za projektanta uspinjače i za vlasnika skijališta i sve redom, otvaram džep i vadim kartu da pogledam da se nije kojim slučajem dezintegrisala dok sam je stavljao u džep i konstatujem da držim dvije karte u ruci. Jednu od prošlog puta kada sam bio na skijanju i ovu važeću.

Kako sam po struci inženjer, shvatio sam odmah u čemu je problem. Očitavač koda skijaških kartice se zbunio, pošto nije mogao da očita kod ispravne karte, jer se nalazila blizu karte kojoj je kod istekao. Nije postojala distanca između karti sa čipovima. Čim sam nevažeću kartu stavio u drugi džep i povećao distancu između njih, očitavač je ispravno pročitao kod na važečoj karti i otvorio mi vratnice, pa sam mogao da se prepustim čarima skijanja.

Zbog ovoga slučaja se insistira na distanci koju zagovaraju među nama ljudima tokom ovog projekta Covid-19. Očitavači čipova ne mogu ispravno da očitaju kod u kapsuli koju imaju namjeru da ugrade ispod kože do palca, ako se držimo zajedno i blizu smo jedni drugim. Zato je potrebno da već danas počinju sa masovnim drilom, da nas izvježbaju da uvijek držimo odstojanje jedni od drugih. Izgleda da su 2m ta potrebna udaljenost koja garantuje da će sistem ispravno očitavati pojedinačne kodove i slati brzom mrežom na obradu u centralu.

Tu međusobnu udaljenost između ljudi nisu nazvali fizičkom distancom, što bi bilo logično, nego socijalnom. Sam naziv aludira na to da niti ćemo svi biti čipovani, niti ćemo imati svi iste čipove. Biće socijalnih razlika kao i do sada što su bile. Čoban koji žigoše svoje stado ima za stoku jednu vrstu žiga, za pse koji čuvaju stado ima drugačiju, a on sam nema ništa, on je vlasnik stada kojim raspolaže i sam sebe ne mora kontrolisati.

Svijetom ne vladaju tehnokrati niti tehnologija, nego sve to koriste neki drugi ljudi da se popnu na vrh svijeta i tu zasjednu. Tehnokrati su visokoobrazovani robovi, a tehnologija je alatka.