Enterijere Ustavnog suda BiH, Parlamenta BiH, Gradske uprave Banjaluka i drugih institucija krase luksuzni jarko crveni vuneni tepisi, proizvedeni u fabrici na Romaniji, u kojoj radnici imaju vjerovatno najmanje plate u Republici Srpskoj.

Kako se hvale na svojoj zvaničnoj veb stranici, elegantnim ćilimima iz Fabrike tepiha “Fates” Sokolac, opremljeni su i Predsjedništvo BiH, ministarstva u Savjetu ministara BiH, Vlada FBiH, brojni vjerski objekti, sudovi, hoteli i rezidencije u BiH, Srbiji i Crnoj Gori.

Sve su to, otkriva Zora Todorović, predsjednica sindikalne oranizacije u sokolačkoj fabrici, izuzetno skupi tepisi. Njihova minimalna cijena je 50 KM po kvadratu.

– Imamo različite tepihe, taftovane, ručno čvorovane, mašinski izrađene, ali svi su od prirodne ovčje vune sa naših prostora – kaže Todorovićeva.

Objašnjava da se vuna, “sirova” i neoprana, sakuplja u predionici u Visokom. Tamo se pere, obrađuje, prede, farba, a potom dovozi u Sokolac, gdje se tkaju tepisi.

Predionicu u Visokom sokolačko preduzeće je zakupilo prije dvije godine i tu zaposlilo 32 radnika.

Fabrika tepiha Sokolac osnovana je 1976. godine i prolazila je kroz različite faze, pa i krize zbog nagomilanih dugova.

Danas ima četrdesetak radnika i posluje solidno, ali vrijedni sokolački ćilimari ne bi mogli sebi priuštiti neki od tepiha koje proizvode.

– Stanje je sada solidno, izmireni su dugovi za doprinose, radnici mogu ovjeravati zdravstvene knjižice i ići u penziju, kad za to ispune uslove. I plate su redovne, ali skromne. Većina zaposlenih prima od 400 do 500 maraka mjesečno – kaže Zora Todorović.

Navodi da su radnici sa poslodavcem potpisali ugovore, po kojima njihove plate zavise od ostvarenja plana proizvodnje.

– Teško mi je čak i liderima granskog sindikata objasniti da radimo za manje od minimalca, ali tako je – zaključuje Todorovićeva.

Dva posla za jedan minimalac

Zora Todorović, predsjednica sindikalne oranizacije u “Fatesu” završila je višu upravnu školu i skoro dvije decenije je u fabrici radila kao pravnik.

Od 2008. je prihvatila da bude prebačena u proizvodnju. Međutim, kada je fabrika ostala bez pravnika, ponovo se prihvatila i svog starog posla.

Tako sada radi dva posla, u kancelariji i pogonu, i za oba prima jednu platu, tek nešto veću od 520 KM, koliki je zagarantovani minimalac u Republici Srpskoj.