Najljepši i najveći trg u Beogradu. Nasilje u javnom prostoru i premještanje centra grada u „Beograd na vodi”. Velelepni spomenik Stefanu Nemanji. Estetski promašen, neprimjeren i rogobatnog izgleda. Cijena tajna do 2023. To se radi za narod i ostaje za naredne vijekove. Između ovih suprotnosti, oduševljenja vlasti i kritike dijela javnost, sitno se odbrojava do 27. januara, kada će na novom Savskom trgu biti svečano predstavljen spomenik Stefanu Nemanji, rodonačelniku dinastije Nemanjića.

Na Savindan odbrojavanje se ipak neće završiti. Počinje ono za kompletiranje projekta – obnova dijela saobraćajnice na obodu trga između Nemanjine i Savske i tramvajskog koridora. Taj posao trebalo bi da bude završen najkasnije do aprila, uvjerava Marko Stojčić, glavni gradski urbanista.

– Najpre treba da se poruši stara crpna stanica i to će se desiti za dva meseca, koliko će potrajati probni period nove stanice sagrađene na Savskom trgu. Kada uklonimo staru stanicu ispred bolnice „Sveti Sava”, onda možemo da završimo parče saobraćajnice po obodu trga i za to nam ne treba više od petnaestak dana – kaže Stojčić.

Od ideje da spomenik Stefanu Nemanji, djelo ruskog vajara Aleksandra Rukavišnjikova, bude na Savskom trgu do realizacije te zamisli protekle su četiri godine. Za sve to vrijeme nije prestao rat stavovima za i protiv. Za predstavnike vlasti, Rukavišnjikovljevo rješenje za spomenik bilo je i ostalo poštovanje srpske istorije i odavanje počasti jednom od najznačajnijih srpskih vladara, dok su kritičari estetike spomenika u ogromnom obilježju visokom 23 metra vidjeli kič, stilski neukus, skopljizaciju Beograda, megalomanske težnje aktuelne vlasti. Poslije početnih razmjena „ratnih strijela” usljedila je rafalna paljba – gradski oci kritičare spomenika opisivali su kao mrzitelje naše države i istorije, kao nepoštovaoce lika i djela Stefana Nemanje. Kritičari su na to uzvratili da se zamjenjuju teze i da upravo spomenikom, takvim kakav jeste, vlast u političke svrhe zloupotrebljava lik i djelo ovog srpskog vladara.

Šta je nama danas Stefan Nemanja?

Za arhitektu Bojana Kovačevića, na primjer, to što se neki ljudi pitaju šta će nam uopšte spomenik Stefanu Nemanji potpuno je bespredmetno, čak i uvredljivo, u državi koja je, po prvom članu Ustava, „srpskog naroda i svih njenih građana”. Istoričar Dejan Ristić dodaje i to da je Stefan Nemanja prvorazredno važna istorijska ličnost u kojoj je sabrano mnogo toga što je vijekovima nakon njegovog života „karakterisalo naš nacionalni identitet, a što se na najbolji mogući način ogleda u rodoljublju, slobodarstvu i nepokoru” i što ga čini „vanvremenskim simbolom ovog naroda i njegove otadžbine”.

Njih dvojica oko značaja Stefana Nemanje i smislenosti spomenika toj ličnosti nemaju sumnje. Ali, drugi nisu tako sigurni – ili im je to možda manje važno od još jedne prilike za prepucavanje, kako to napominje i Ristić.

– Strahujem da je za većinu nas veliki župan Stefan Nemanja samo jedna u nizu maglovitih ličnosti nacionalne povesti o kojoj nedovoljno znamo niti želimo da ta svoja oskudna znanja obogatimo i objektivizujemo. Sa druge strane, to što o nečemu ne znamo ama baš ništa ili, u najboljem slučaju, jedva ponešto, nikako nas ne sprečava da se beskonačno nadmećemo u „sportskoj” disciplini u kojoj smo u samom svetskom vrhu. U pitanju je naša nasušna potreba da ama baš o svemu imamo mišljenje i da ga, kao takvo, još istrajnije zagovaramo ukoliko primetimo da naš sagovornik sa njime nije saglasan – kaže Ristić.

Ako smo ipak, kao većina, načisto oko toga da Stefan Nemanja zaslužuje spomenik, ostaje najčešći prigovor – samoj njegovoj koncepciji i, naročito, veličini. Kovačević je, kao arhitekta, oko toga pomalo podjeljen.

– Gornja polovina spomenika, uz primedbe na lik, ako se to može tako deliti, neuporedivo je manje sporna od donje, preraspričanog postamenta. Njegova ukupna prividna veličina je smanjena u odnosu na metričku jer je pomeren više u prazan prostor pa nema repere bliže sebi – smatra Kovačević.

To nas dovodi do druge sporne tačke povezane sa spomenikom koji je, za neke, samo problem u glavnom problemu – novom Savskom trgu. Dio javnosti vieruje da je taj trg nefunkcionalan i da je, kako to tvrdi i Kovačević, bivšoj Glavnoj željezničkoj stanici, zajedno sa okolnim prostorom, namjena promjenjena samo zato što je to iznudio projekat „Beograd na vodi”.

– Zabrinut sam, i kao stanovnik baš tog dela grada, izgledima za funkcionisanje samog zdanja bivše stanice kao muzeja, kao žiže, a pogotovo za to kako će pešački trg živeti. U početku će biti radoznalaca, ali će to trajati kratko. Možda tek kad se još dublje u blato ukopa stanica i ukrste dve linije metroa, tamo daleko u vremenu, živost mesta izbuja. Ali i tada ćemo, zazirem, imati samo još jedno saobraćajno čvorište, poput oduvek lažnog Trga Slavija – kaže Kovačević.

Rasprava se, dakle, samo manjim dijelom zaista vodi o važnosti vladara Stefana Nemanje. Mnogo više, ona se tiče jednog od krunskih projekata sadašnje vlasti, „Beograda na vodi”, koji dio javnosti ne može da prihvati. U tom ratu, riječ stručnjaka kao da nije važna. A u društvima u kojima se njihov glas ne sluša za suštinski značajna pitanja, kaže Ristić, „dolazi i do toga da se, kao i u ovom slučaju, devalvira, banalizuje i zloupotrebljava istorijsko sećanje na jednu od najvažnijih ličnosti nacionalne povesnice”.

Preživeo je Stefan Nemanja u svoje vrijeme mnoge bitke. Nije mogao ni slutiti da će osam vijekova kasnije „pasti” na bojnom polju jednog unutrašnjeg „rata”.

– Pošlo nam je za rukom da jednu plemenitu ideju u vezi sa podizanjem spomenika velikom županu Stefanu Nemanji, rodonačelniku najznačajnije srpske srednjovekovne dinastije i jednom od očeva nacije, svi skupa pretvorimo u jedan sveopšti cirkus – neprimeren po rečima koje se izgovaraju, manjku argumenata, političarenju i spremnosti da se, u nedostatku činjenica, međusobno vređamo i ponižavamo – ocenjuje Ristić.

Potpuno je nebitno ko se u toj neprimerenoj „utakmici” bolje pokazao, dodaje on: „Svi smo se osramotili.”

Neumorna selidba spomenika i rokova

Savski trg treća je lokacija na koju se od decembra 2015. šetala skulptura Stefana Nemanje. Ona je, najpre, na prijedlog tadašnjeg premijera Aleksandra Vučića, trebalo da bude u parku Manjež, potom je u aprilu 2017. pomjerena stotinjak metara niže na ugao Nemanjine i Kneza Miloša – ispred zdanja A kompleksa Generalštaba arhitekte Nikole Dobrovića oštećenog u NATO agresiji. Tada je odlučeno da se raspiše međunarodni konkurs za izradu spomenika. Konkurs je ozvaničen septembra iste godine kada je spomenik ponovo dislociran – na budući Savski trg. Mjesec kasnije žiri konkursa pozvao je četiri inostrana umjetnika da ponude ideje za buduće obilježje. Među njima je bio i ruski vajar prof. Aleksandar Rukavišnjikov koji je marta 2018. na tom takmičenju osvojio prvu nagradu.

Obilježje Stefanu Nemanji najprije je trebalo da bude otkriveno u prvoj polovini 2019. kada se obilježavalo 800 godina od autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve.

Konkurs za rekonstrukciju trga na kome će biti ovaj spomenik raspisan je krajem 2018, a pobjedničko rješenje španskog dvojca Iribaren–Fenvik zvanično je predstavljeno početkom februara 2019. Tada su iz Starog dvora najavili da će trg promijeniti izgled već te jeseni. Ali, rok za otvaranje pomjeren je na Sretenje 2020. U međuvremenu je usvojeno konačno urbanističko rješenje koje je pretrpjelo izmjene u odnosu na ideju Fenvika i Iribarena – tramvajske šine izmještene su iz centra na obod, spomenik pomjeren malo udesno, a utvrđena je i pozicija buduće metro stanice.

Pripremni radovi u zoni trga počeli su u ljeto 2019, a glavni te jeseni. Datum za završetak radova pomjeren na maj 2020. Uoči eksplozije virusa korona, ali i uoči Sretenja 2020, nadležni su otvaranje trga najavili za početak ljeta 2020, onda za Vidovdan, a kada je korona buknula sve je pomjereno za jesen 2020.

Situacija sa pandemijom virusa kao opravdanje može se uzeti kada je riječ o dopremanju spomenika. Tek avgusta prošle godine prvi dijelovi počeli su da stižu iz Rusije na Savski trg, a posljednje, tadašnje reoročenje poručivalo je – trg sa spomenikom biće otvoren u novembru. Potom je uslijedilo novo pomjeranje.

Do danas se ne zna kolika je vrijednost rekonstrukcije samog trga, ali je nedavno objavljeno da spomenik županu građane Srbije košta oko milijardu dinara.