Za 24 svirepo ubijenih Srba iz srebreničkog sela Ratkovići danas je služen parastos i položeno cvijeće kod spomen-obilježja povodom 28 godina od njihovog stradanja.

Većina ubijenih bili su civili, među kojima i šest starih i bolesnih žena, koje su muslimanske snage iz Srebrenice i okoline pobile i masakrirale na današnji dan 1992. godine.

Preživjeli Srbi prisjećaju se da je oko pola pet ujutro počela pucnjava, urlikanje i lupanje metalnim predmetima sa svih strana oko sela, uz uzvike "Alahu, egber", "hvataj ih žive", "kolji redom - štedi municiju"...

Zahvaljujući jutarnjoj magli i dobrom poznavanju terena dio stanovnika uspio je da se sakrije i spasi od sigurne smrti gledajući iz šipražja kako muslimanski vojnici ubijaju članove njihove familije, komšije, pljačkaju i pale imovinu.

O tome šta su vidjeli i čuli rijetki preživjeli spremni su da svjedoče, jer za ovaj, kao i za sve ostale zločine počinjene nad Srbima u srednjem Podrinju, niko nije kažnjen.

Milena Stanojević pobjegla je u obližnji šumarak i, zahvaljujući sumraku i magli, ostala živa. Na kućnom pragu ubili su joj muža Stanoja, a oca Obrena Bogićevića zaklali pred kućom.

Prema njenim riječima, pucali su sa svih strana. Kada su ušli u selo, počeli su da kolju, pljačkaju i pale sve što su stigli.

One koje su zatekli u kućama, ubili su i zapalili. Mještani koji su se zahvaljujući sumraku uspjeli sakriti slušali su užasne krike i jauke srodnika i komšija koje su klali, sjekli i ubijali tupim predmetima.

Parastos je danas služen kod spomenika koji su svojim stradalim srodnicima i komšijama podigli preživjeli mještani.

Cvijeće su položile delegacije opštine Srebrenica, boračkih organizacije iz Srebrenice i Bratunca i Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Srebrenica.

Obilježavanje 28 godina od stradanja ovog sela i njegovih stanovnika prilika je da se preživjeli Ratkovićani barem jednom u godini okupe, mada u sve manjem broju.

Oni još nemaju uslova za povratak budući da im kuće nisu obnovljene i da nije izgrađen put do ovog sela koje je od Srebrenice udaljeno oko 40 kilometara.

I danas su, kao i svake godine na današnji dan, došli iz raznih krajeva Republike Srpske i Srbije da odaju poštu srodnicima i komšijama, pokažu da ih ne zaboravljaju i da čekaju pravdu za zločin koji je ovdje počinjen, a za koji još niko nije odgovarao.

Broj očevidaca zločina koji se ovdje desio smanjuje se jer umiru, i pitanje je da li će neko od preživjelih dočekati da Tužilaštvo i Sud BiH procesuiraju nekog od počinilaca.

Mještani Ratkovića ne vjeruju u pravosudne organe BiH i ističu da počinioce zločina jedino može stići Božija pravda.

Za ratni zločin nad Srbima u Ratkovićima bili su optuženi Ibro Jakubović i Huso Salihović, ali ih je Okružni sud u Bijeljini oslobodio obrazlažući takvu odluku nedostatkom pouzdanih dokaza da su oni počinili zločin.

Predstavnici Boračke organizacije Srebrenica ukazuju na opstrukciju Tužilaštva i Suda BiH kada su u pitanju predmeti zločina nad Srbima i ocjenjuju da je sramota za pravosuđe BiH da za 28 godina još nije izrečena nijedna presuda za masovne zločine počinjene nad srpskim civilima u srebreničkoj opštini, gdje su muslimanske snage počele etničko čišćenje u aprilu 1992. godine uništavajući i ubijajući sve što je srpsko.

Ratkovići su na današnji dan 1992. godine potpuno spaljeni i uništeni.

Prema riječima predsjednika ove mjesne zajednice Milana Stanojevića, u Ratkovićima je od predratnih 60 kuća i oko 300 stanovnika, obnovljeno samo osam kuća, a u selu stalno živi samo jedan čovjek i povremeno još sedmoro ljudi u toku ljetne sezone. Te kuće obnovljene su sredstvima Vlade Republike Srpske.

Milanu je na današnji dan poginuo brat Nikola, a ranjena snaha Radenka koja je za tri dana uspjela da se kroz šumu izvuče do Fakovića u bratunačkoj opštini i preživi masakr.

Da je tu postojalo veliko selo svjedoči još poneka zidina koja nije potpuno zarasla u šiblje i ostrugu, djelimično obnovljeno seosko groblje i spomenik podignut stradalim mještanima.

Jake muslimanske snage u ranu zoru 21. juna 1992. godine, sa više strana upale su u udaljeno srebreničko selo Ratkoviće, gdje su svirepo ubijali žene, starce, slijepe i gluvonijeme, a potom ih spaljivali u njihovim kućama.