Iako nema fizičkih napada, Srbi sa područja zeničke kotline su i dalje, tri decenije nakon rata, na margini vlastitog grada. Srpska naselja već godinama nemaju struju, dok mještani u susjednim, bošnjačkim kućama, udaljenim svega nekoliko stotina metara, imaju, što je, kažu, samo jedan od razloga za ponovno napuštanje rodnog ognjišta.
Nijedno srpsko naselje od posljednjeg rata nije, kažu upućeni, obnovljeno. Srbi koji su odlučili da se vrate i ostanu na svojim ognjištima su, poručuju oni, heroji, jer žive u veoma teškim uslovima.
Paroh zenički protojerej Marko Maleš istakao je za "Glas Srpske" da se za 18 godina, koliko je na ovom području, broj Srba rapidno smanjuje.
- U Zenici su uglavnom ostali stariji ljudi, penzioneri, kako bi sačuvali ili, ukoliko bi se ukazala dobra prilika, prodali svoju imovinu. Njihova djeca su većinom u inostranstvu ili u Republici Srpskoj - kazao je Maleš.
Dodao je da se od 2.000 Srba svega njih 500 izjašnjavaju kao pravoslavci.
- Kod nas je jako loša ekonomska situacija. Da je ovdje industrija, kao što je bila prije rata, ljudi bi se sigurno vraćali. Međutim, ako neko već 30 godina živi negdje drugdje i dobio je drugu generaciju potomaka koji su se, takođe, snašli, teško da će se odlučiti na povratak u Zenicu - rekao je Maleš.
Srpska pravoslavna crkva u Zenici aktivno radi na poboljšanju klime, kao preduslova za bolji život svih građana. Kao primjer naveo je dobru saradnju sa ostalim vjerskim zajednicama.
- Međusobno se posjećujemo za vjerske praznike, idemo jedni drugima na prijeme. Svi zajedno smo uspjeli da stanemo u trag vandalima koji su prije desetak godina uništavali crkvenu imovinu. Naši vapaji nisu pili vode, pa smo kroz međureligijski dijalog zajedno slali poruke osude napada na vjerske objekte i to je urodilo plodom - kazao je Maleš.
Podsjetio je da su u proteklim decenijama obnovili porušene kapele, crkve, a ni groblja više nisu na meti vandala, kao što su bila devedesetih godina prošlog vijeka.
- Uprkos tome, imamo sela gdje je nekad bilo stotinak domaćinstava, a u kojima više niko ne živi - veli Maleš.
Prema njegovim riječima, povratak u Zenicu stao je 2000. godine, a od tada pa do danas se, kaže, na prste jedne ruke može nabrojati koliko se porodica vratilo.
Vođeni željom da ožive zavičaj, okupljeni oko Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva "Prosvjeta", nekolicina Zeničana pokušava da otrgne od zaborava običaje i tradiciju svog naroda. Predsjednik ovog društva Boško Jefić kazao je da se stanje na području Zenice, u odnosu na poslijeratni period, nije mnogo promijenilo.
- I ono malo povratnika, koji su odlučili da se vrate na ognjište, nisu dugo ostali u Zenici, jer ni u jednom segmentu nisu imali podršku lokalne vlasti, prvenstveno kada je riječ o zapošljavanju - kazao je Jefić, jedini Srbin koji je u proteklih 15 godina zaposlen u Gradskoj upravi Zenice.
Kaže da u Zenici nemaju kome da se obrate.
- Ovo malo Srba, koji se tako izjašnjavaju, uglavnom to rade zbog nekakvih pozicija, a kad treba da se pomogne prosvjeti i crkvi, onda okrenu leđa - rekao je Jefić.
Dejtonski sporazum, tvrdi on, nikad u potpunosti nije ispoštovan, a da je tako, najbolje pokazuje primjer nekad etnički čistog srpskog sela Drivuša, gdje su sada ostale samo četiri kuće.
- To selo sada su masovno naselile bošnjačke porodice. Imali smo i situaciju da srpske kuće tokom rata nisu ni taknute, međutim, poslije su devastirane. Primjera radi, u selu Osojnica kuća jednog povratnika je čak dva puta obnovljena i oba puta je devastirana - istakao je Jefić.
Osim toga, nijednu marku u vidu podrške od lokalne vlasti, istakao je on, nikada nisu dobili ni za rad SPKD "Prosvjeta", koje je nacionalno društvo u gradu, ali i kantonu.
- Gradska uprava Zenica nema osjećaja za kulturu i kulturne zajednice. Uglavnom se finansiramo iz sopstvenih sredstava, koja i nisu baš nešto velika. Nastavićemo da organizujemo prijeme za Božić i Vaskrs. Sve od sebe ćemo dati da ne ugasimo i tu tradiciju, kao što je to bio slučaj sa paketićima za djecu - kazao je Jefić.
Koliko je Srba živjelo na ovom području, najbolje svjedoči i izjava jednog sveštenika Srpske pravoslavne crkve da se "od Zenice do Sarajeva pješke može doći hodajući sve srpskom zemljom".
Predsjednik Odbora za zaštitu prava Srba u FBiH Đorđe Radanović rekao je da su prije rata na području Zenice, gdje je živjelo blizu 30.000 Srba, većinu naselja činila srpska sela.
- Sva srpska sela na području tog grada su zapaljena i uništena. Srušene su i pravoslavne kapele u većinski srpskim selima Sviće, Mutnica, Bijele Vode, Klopče, Vraca Gornja, Bistrica Gornja, Janjići, Kovanići, Lijeske, Loznik, Osojnica, Plavčići, Ponihovo, Putovičko polje, Klopački vrh, a rušena su i pravoslavna groblja - rekao je Radanović.
Dodao je da ništa srpsko na području ovog grada nije ostalo, pa čak nijedno drvo.
- Nedavno sam bio kod jednog Srbina u Zenici. On je imao u posjedu parcele sa 90 dunuma šume na području sela Mošćanica, u opštini Zenica, a koja je do posljednjeg drveta isječena, dok vlasnik živi kao socijalni slučaj. Tih 90 dunuma šume sada vrijedi 200.000 maraka i on bi danas bio bogat čovjek - kazao je Radanović.
Prema njegovim riječima, u srpskim selima, koja su zarasla, nema struje ni vode.
- Džaba nekom zemlja u Osojnici, koja je na desetom kilometru od grada, jer ljudi nemaju puta. Struja nije došla od 1992. godine, kada je selo zapaljeno - kazao je Radanović.
Prema ranijim navodima Odbora za zaštitu prava Srba u FBiH, na području Zenice samo desetoro srpske djece pohađa pravoslavnu vjeronauku, dok u naselju Nemila na putu Zenica - Doboj, od 413 stanovnika srpske nacionalnosti koju su tu živjeli 1991. godine, sada živi samo jedan Srbin.
Provokacije
U Zenici je početkom godine zapaljena zastava Republike Srpske, dok je grupa huligana uzvikivala "Alahu-ekber" i "Tekbir". Vandalski čin dogodio se tačno 9. januara, na dan kada je Republika Srpska obilježavala svoj praznik - Dan Republike. Prema skandaloznim i sramnim snimcima koji su se pojavili na društvenim mrežama, grupa huligana je nosila i ratne zastave takozvane Armije BiH.
Piše: Danijela Bajić