Bili ste na stotinu slava i čini vam se da vas više ništa ne može iznenaditi, ali ipak je dobro znati da svaki kraj ima neke svoje, posebne običaje, koji su se ponegdje zadržali do danas.

Kako krsna slava nije samo vjerski, nego i narodni običaj, etnolozi kažu da svaka zajednica ima svoje rituale, a neki od njih su vrlo živopisni.

Danas je uobičajeno da se slavsko žito i  slavski hljeb nose u crkvu, gdje ih sveštenik osvešta, te da slava, odnosno slavski ručak, počinje u podne, lomljenjem kolača i zdravicom.

Međutim, u selima na Manjači i do danas se o slavi ne ide u crkvu, a domaćin ili neki drugi muškarac, kome on povjeri tu čast, „očita slavu“, odnosno izgovori molitvu i zdravicu „u slavu i čast“. Tokom obreda svi gosti treba da popiju pa čašicu rakije i vina.

Slava u ovim krajevima ne počinje obavezno u podne. Može se zadesiti da bar jedan sat pričeka do se gosti okupe, a za to vrijeme se trpeza ne postavlja. Dakle, nema jela, ali se – nazdravlja i pije.

Ovi običaji su nastali u vrijeme kada nijedne crkve nije bilo nadaleko, a pobožni mještani su sveštenika viđali samo jednom godišnje, kada se sveti vodica. Tako se svako molio bogu u svojoj kući, a o slavama su na cijeni bili rijetki „učeni ljudi“ – bilo da su pismeni ili da znaju molitve napamet. Na salvu su u stara vremena dolazili samo muškarci, i to pješice ili na konju, pa je bio red da se pričeka kum ili pobratim koji kasni.

Još vas veće iskušenje može zateći ako se zaputite na slavu u neko od sela mrkonjićkog kraja. Naime, tamo se sa čitanjem slave može pričekati i do kasnih popodnevnih sati, dok ne dođe kum, ili neki drugi naročito bitan gost. Ovo je kraj poznat po dobroj i jakoj rakiji, a u mnogim porodicama se o slavi rakija sipa u pozamašne čašice. Naravno, dok se ne očita slava nema supe i sarme. Rakije ima, a domaćini imaju običaj da često nazdravljaju.

U selima u dolini Vrbanje na slavi vas rakijom neće nuditi samo domaćin, nego i drugi značajni gosti: domaćinov kum, prijatelj, pobratim… Svako od njih donese svoju rakiju, da pokaže „poštenje“, pa onda svi gosti za stolom redom piju jednu, pa drugu, pa treću… rakiju i hvale je. Čim ispijete čašicu, bez pitanja će vam nasuti novu, jer se „ne valja“ da pred gostom bude prazna čaša.

U Sarajevsko-romanijskoj regiji, oni koji se još drže starih običaja, o slavi imaju poseban obred s rakijom. Naime, rakija se sipa u oveću posudu u koju se ubaci i jabuka. Zdjela kruži za slavskim stolom, svi iz nje piju, a onaj ko ispije rakiju i zagrize jabuku, zaslužuje posebne počasti.