Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta“ osnovano je 14. jula 1902. godine u Sarajevu s misijom očuvanja srpske kulture, tradicije i nacionalnog identiteta na prostoru današnje Bosne i Hercegovine.

Od svog osnivanja, „Prosvjeta“ je djelovala kao samostalno, demokratski organizovano udruženje, okupljajući ljude posvećene njegovanju nacionalne kulture, prosvjete i duhovnih vrijednosti, s ciljem njihovog očuvanja i razvoja.

Po svom značaju, „Prosvjeta“ je dugo bila odmah iza Srpske pravoslavne crkve, a po nekim aktivnostima je čak i prednjačila, odgovarajući na specifične potrebe srpske kulture u 20. vijeku.

Dok su u stvaranju prvih društava u oblasti kulture glavnu ulogu imali učitelji i trgovci, za osnivanje „Prosvjete“ najzaslužnija je akademski obrazovana srpska omladina, koja se poslije studija vraćala u zemlju i odmah uključivala u javni život.

Prva organizacija srpske inteligencije pristupila je stvaranju novog tipa udruženja u oblasti kulturnog i prosvjetnog života, zasnovanog na širim koncepcijama i usklađenom sa stvarnim narodnim potrebama.

U to vrijeme, najaktivnija potreba je bila pružanje pomoći u školovanju đaka i studenata, jer je domaća inteligencija veoma sporo stasavala.

Od samog osnivanja „Prosvjete“, pa dok je komunističke vlasti nisu zabranile 1949. godine, oko Društva su se okupljali najveći intelektualci tog vremena među kojim su Petar Kočić, Aleksa Šantić, Jovan Dučić, Pero Slijepčević, Grigorije Petrov i Jovan Cvijić.

Srpsko prosvjetno i kulturno društvo zabranjivano je i dva puta u oba svjetska rata da bi ponovo bilo obnovljeno 1990. godine na Vidovdan, u sali Narodne i univerzitetske bibilioteke u sarajevskoj Vijećnici.