Imbecil sa funkcijom, glupan predvodnik, a lopovi na slobodi,

Zašto Bože i zbog čega, ovdje, majko da se školujem i rodim.

Da mi umišljeni buzdovan sa deset riječi u vokabularu

Naređuje, zapovijeda i viče kad nisam u pravu.

Da mi na čelu domova zdravlja i bolnica budu nepismeni,

Kako se od trgovca postaje ministar, kažite vi meni?

I gdje se to unaprijed zna ko je konkurs prošao,

Mjesto poštenog, lak za manipulisati na vrh je došao.

I u kojoj zemlji magistar sjedi kući i maše diplomom,

Ova bolest metastazira zahvaćena najtežim sindromom.

I zatim glavešine pred kamerama uglađenih kravata,

Žale se što mladi odoše vani i zalupiše vrata.

A gdje da ostajemo vi spokojnih snova, a čudno i mirne savjesti,

Vi sagorjeli od zlobe, koristoljublja, krađe i zavisti.

Potplatili ste opet hiljade njih za još miliona u svom džepu,

Za još jednu vilu na Dedinju i još par godina u blindiranom džipu.

Prokleta si Bosno i Hercegovino da prokletija i jadnija ne možeš biti,

Do kad ćeš uzdizati glupost, a obrazovanje ko zmija noge kriti.

Autor: Danilo Zimonja